Negdje sam se pogubio
I nisam s mislima na - ti!
Kao beskrajan dan koji je počeo
A neće do kraja svanuti...
Nekim sam ljudima vjerovao,
Ta moja sljepila nemaju ime.
Al osjećam ih, naivan jesam
i puštam da u meni prezime.
Sve težnje
Samo su čežnje...
Samo sam svoj i ostat ću takav.
To nekima i danas znači.
Svejedno, stvoren sam za mjenjanje
Jer gadno je kad te zakači.
Život je umjetnost umjeća
Nespojivo spojivim čini.
I svi smo mi od čarolije tkani,
Svi smo mi Houdini.
Hodam pesimizmom,
Zračim optimizmom.
Ja sam zagrljaj topline
Ja sam utočište za slobodan um
Al nikad nisam dovoljno dobar,
I nikad nisam bio kum.
Moje su želje ljutske, zemaljske
I dovodim ih stalno do usijanja.
Meni je do čistog smjeha
Meni je do igranja.
Ja se ne kajem!
Ne prestajem!
Post je objavljen 29.01.2017. u 08:43 sati.