Sewen

Od tolike šutnje, kako smo uspjeli se svaditi,
Taj kamen pomutnje, kako smo uspjeli postaviti,
Ništa nije ostalo, razočarenje,
I nema mjesta za pomirenje.

Dobro mi je s njim, al on me ne gleda kao ti
Kad oči zatvorim, ja nastavim tu gdje smo ostali,
I plačem svjesno da me svi vide,
Lijevo ni desno meni se ne ide.

U svoju obranu ja nemam ništa reći,
Da staviš 500 brana, voda će poteći.
Sve nać će put, početak kraju
Samo naši snovi se ne otapaju.
I jutro svane inoć se spusti
Samo ti nećeš biti tu ako zagusti...