Sewen

Bija san jugo, bija san bura.
Evo san dovle, dobro dogura.
Neke se riči nikad ne reču.
Ma isto bolu, isto opeču.

Opra se kisom, susija zrakom.
Svitlija suncem i zaspa s mrakom.
Tebe san čeka, dočeka nisan.
Pa san sad zgužvan pa san sad tisan.

Oprostit ću ti sve, jer volija san te.
Oprostit ću ti ja, jer ko bi bol zaslužija.
Samo pogan svit...
A tako nesmi bit,
Triba se uzvisit i u miru rastavit...