Sewen

Ja sam te volio kad drugi nije.
Nadao da se u tebi krije.
Isti žar.
Što je ljubav, što je poštenje?
Sad mi je ostalo to iskušenje.
Na dar.

Jedna bi prepirka opet dobro sjela.
Jer ne da se tvoj broj iz mobitela.

Ja sam te volio bez zagrade svake.
Dekintiran opet pa ni za žvake.
Ma bit će.
Gdje sadašnjost hoće dok proslost vuče.
Izvuci me opet iz staklene kuće.
Na piće.

Jedna bi prepirka dala licu sjaj.
Opet mi onih 50 razloga daj.

Izbrisao bih slike.
Al neće iz mene van.
Jer za ovo stanje.
Nemam nikakav plan.

Tebi sam srce dao.
Tebi je pripala duša.
Što će sad biti samnom.
Kad tvoja me ne sluša...

Radi nje ja neman želja
Imam pesto prijatelja
Svi na fejsu, svi su face
Često samnom priču bace.

Tili su se curan svidit
Da im profil mogu vidit
Miljun selfija su pukli
Opet deblji kraj izvukli.

Znaš šta mala i sve cure,
Dosta mi je te torture,
A vi bando isprid banke
Ajmo sad na male branke.

Neću fejs ni instagrame
Samo njeno lipo rame
Ako neće, more twitat
Ja ću drugu curu pitat!

Nisam se okretati htio,
On to nebi razumio.
Zašto mu osvetu dati,
Zašto suze pokazati?

Bilo je to zadnje naše,
Ljubav traži odlikaše.
Mi smo pred ispit pali,
Samo smo vrijeme žrtvovali,

Zazivam te silo, svih sila,
Vrati mi moja slomljena krila.
Kakva su, takva su, al moja!
Želim letjeti bez zastoja.
Želim trajati jer znam da me čeka...
A sad mi je neka i daleka...

Opet sam pa na stare finte.
Ti samo rečeš - to ti je to.
I ja sam opet bez ijedne kinte.
U lažne snove otplovio.

Opet sam proda dušu za lipu.
Pa me sad grebe, u žepu žulja.
Uša sam s tobom u ulicu slipu.
A sam sam ispa hulja.

Primija sam se za dušu.
Ka i prilipak sam bija.
Ne mogu priživit sušu.
Fali vode ka i smija.

Primija sam se bez fige.
Ja bez straja sve sam da.
Isprale se moje rige.
Ostala mi sićanja.

Sunce će stoput izać i zać.
Ma nećeš od mene boljega nać.
I sve dok zvizde nebom se siju.
Ove te ruke grle i griju.

I svaki osmjeh dalje me tira.
Vidim te, znam da dobro sam bira.
I svaka suza nek se sasuši.
Toliko vridiš ti mojoj duši.

Evo se smijem da nebi plaka.
Mada mi fali friškoga zraka.
Ja evo pivam ka da si tu.
Doć cu ti opet u nedilju.

Ko to moja svitla gasi
A to neće da ga spasi.
Ko to moje riči minja
A uteče kad me sinja.

Da je u tom svitu mire
I poštenja da je malo,
Da je u čovika vire
Srce bi mi zaigralo.

Umoran od ljudi krivih
Tisi su mi dušu štrukat
Evo hodam, sve preživih
I ne dam se više brukat.

Umoran od izdajica
Ka olovka, svi se troše
Na srcu mi naljepnica
"Baci ća sve šta je loše!"

Ti to misliš da je meni lako.
A stislo me, pritislo me jako.
Nemoj plakat kad ti stignu glasi.
Ništa nije moglo da me spasi.

U šaci mi zgužvana je slika.
Nasloni se čovik na čovika.
Digod stoji, a digod i klekne.
Kad se čovik, čovika odrekne.

Kad na mene zadnji veštit stave.
I polože ispod tri agave.
Pričat ce se, nesritan sam bija.
Dok sam čeka da sam puno pija.

Ma nikome za te nisam reka.
Čije ime ja sam samo čeka.
Sad kada je osta samo dim.
Ja se nadam moć ćes živit s tim.

Povuklo se more,
Kao i ja
To što je vrijedilo
Ne valja.

Bili smo ptice
Bili smo zrak
Sad nema svjetla
Sada je mrak.

I dođe dan, kad shvatiš da,
Nisu sretni oni što sve imaju
Ne odgovaraš na pitanja
Jer te odgovori ne zanimaju.

Povlačim se
U odaje svoje
Što bilo je moje
Više nije tvoje...

Oboje smo griješili samo,
Prošlosti davno sad pripadamo,.
Ne nosiš više sjećanja stara
A moja prijete još sa ormara.

Kutije pune slika i slova
Nekih odavno nesanjanih snova
Suho sam lišće, herbarij žuti
Za mene nećeš nikada čuti,

Tek smo slabići, nismo junaci,
Na ovu tugu pjesmu nabaci,
Nek muzikaši zarade svoje
Ne pita ona cijenu za moje...

Nisam nikada išao tako daleko.
S tobom sve!
Naklonih se fortuni što me,
Prepoznala je.

O kako sam se prevario,
I obećanje pregazio...

Nitko me nije povrijedio kao ti,
Nisam se dao.
Igrao na sreću da bih je,
Duboko zakopao.

Sreća, fortuna,
Na mene ne računa.

Srce je za tobom vapilo.
Srce se zbog tebe napilo.
Ja ne biram, kratko, dugo.
Zagrli me sada tugo.
Evo, tebi sve ću dati.
Samo želim pripadati.

Da se razumimo,
Ni nesritan ne znas posteno bit.
Ni nacina, ni takta za ostavit...
Nemas ti nista ispod starog kapelina.
A glas ti lipsi i od grdelina.

Da se razumimo.
Niko te nije na nista nagovara.
Ja sad se grizem za vrimena stara.
Ma koja vrimena, neke tuzne panorame.
Sad otvaram vidike, mozda neko pripozna me.

Jos je puno toga tvoga.
Ispod noktiju, nek se zna.
Ka da nosim tvoj DNK.
Razocaraj me opet i napisi.
Onu kratku poruku - a di si...

Ja sam kao i vrijeme
Al zadnjih godina kiši.
Ne zovu usne nijeme
Mene više ne piši!

Ja sam stvorio priču
Održala se nije.
Dani ko taoci viču
Ta gomila mi se smije.

Bio sam na sto strana, moja si navika slaba.
Sad mi se čini sve je, besmisleno, džaba!
Sve što sam imao jučer u jednom trenu presta.
Sad u krevetu mome ima više mjesta!

Želim nekom nedostajati,
Da me se obično voli.
Želim konačno postojati.
Dok spavamo čisti i goli.

Bježati viśe ne želim.
Želim francuski pričati.
Da dan za danom dijelim.
Želim nas samo veličati.

Moji okovi lakśe pucaju.
Radim na svom slučaju.
Kao pobjednik ću se razvijati.
I sve ću porazbijati.
Pa zatvoriti vrata prostoti.
I onda proslaviti stoti!

Ovako sjetan
Ko nepokretan
S rukama na čelu
U tamnom odijelu.

Za tebe kriv
Pravim se živ
Poruka je glasna
Pouka je jasna.

Uvijek si za svađu imala nos,
I dala dozanja tko je tu Boss!
Moje su granice premeke bile
Grubo mi sukno mekše od svile.

Eh da magija to nije barem,
Mogu suzama stvoriti harem...

Stidljivi ljudi upravljaju svijetom.
Zato se nekad osjećam metom.
Umoran vec sam od sviju jada.
Odavno moja pala je vlada.

Umrijet je lako, al mi se živi.
Previse jak sam da me se skrivi.
Želim tu ruku pa iz početka.
Bez ijednog ispaljenog metka.

Uložit ću u sebe, tebe,
I prihvatit cu rizik, neka steže.
Samo da me uz tebe priveže.
Ako na tom polju pronađem mirnoću.
Sjebat cu samoću.

Samo sam mamuran od vina
Pa se osjećam ko stranac.
Jutros sam krstio sina,
Večeras sam opet samac.

Stiskam na grudi tugu
Proljevam svu stečenu sreću.
Ni za vladara, ni za slugu
Ništa dobiti neću.

Nagonski padam na leđa
Dočekaj se na mene
A tebe i to vrijeđa
Dok igraju se sjene.

Opet je sve po tvom,
Opet ćeš biti jača.
Branim se šutnjom zlom
Dok raste oštra drača.

Gori na vrh strmih skala.
Stoji kuća puna bola.
Cili život je ostala...
Sidi, čeka Šemprešola.

Tvrde škure oči kriju.
Skupile se usne modre.
Da se nikad ne nasmiju.
I da nikoga ne bodre.

Pogled joj u porat biži.
Suzni pogled, svakog dana.
Ostale na srcu friži.
Nema njenog kapitana.

Srce to je zavit dalo.
Svakog dana od uranka.
Za njega je zakucalo.
I jos sidi, čeka Anka...

Nakratko smo obećali sve.
I ono sto se ne obećaje.
Sve su to prolazne laži.
Ako nisu, dokaži...

Na brzinu sve smo htjeli.
Al oblaci se razletjeli.
I nebo nam osta prazno.
A to je zarazno...

Slomit ću srce i ovaj put.
Bacit ga negdje u prvi kut.
Kad zaprijeti sunce da opet će zaći.
Obećajem da me nećes pronaći...

Prošao sam opet krivim smjerom.
Zanio se nekom lažnom vjerom.
Nekom nadom koja ne postoji.
Pa me lomi, kada sve se zbroji.

Potrošio sam život s krivim licem.
Propucao srce prvim hicem.
Sad ispirem minute vinom bijelim.
I nikako, nikako da zacijelim.

Sjedim sam zaustavljen na pola.
50% ostalo je bola.
50% sreće brzo blijedi.
Pa se pitam, čemu život vrijedi?

Sjedim sam, za godinama žalim.
50% naših slika palim.
50% ostavljam da blijede.
Kao ove moje vlasi sijede...

Sutra kada novi dan ostane.
Zavidat ću svome srcu rane.
Njemu ruku ja ću dati.
Da je s osmjehom prihvati.
Njemu bit ću najmilija.

Zadnji put ću s tobom blagovati.
Vise ti se neću radovati.
Ti sto taknes sve pokvaris.
Uvijek sreću zanemaris.
Život ti je čista tragedija.

Ne volim te nista manje.
Al ne glumi čestitara.
Ovo moje je vjenčanje.
Hej ljubavi moja stara.

Ja sam srce zaključala.
Razum dusu da zavara.
Ja sam tako odabrala,
Hej ljubavi moja stara.