Sewen

Nikad nećeš znati koga si izgubio,
Na rastanku, nisi me ni poljubio.
Samo ruku hladno dao,
Ali ti si odabrao...

Teško prihvaćam da ću te ipak sresti,
I donijet ćeš mi opet neke glupe vijesti,
Onako površno, to znaš
Misliš da mi ne trebaš...

Oprostio sam svima, za koje me briga nije
Pa kako ne bih tebi; da srce se razbije,
To što te u svima vidim, to je teret ove duše,
Ja puštam suze da teku, da me jecaji uguše.

Možda je to loše, jer htio bih da shvatiš
Kako je kad patiš
Jer ne možeš da vratiš...