Sewen

Opet me vrijeđaju pjesme stare.
Uvijek je tako dok svađa nas gura.
Pregledavam slike, čistim ormare.
Budim oluje i mirise bura.

Nema tu vjere, nema tu smisla.
Prolaznik ja sam, jedan bez traga.
Ko teska bolest, nada se stisla.
Pa mi svejedno, slabost i snaga.

Kao da tjeram sebe na gore.
Pa nigdje nema spokoja, mira.
Kao kad žedan popije more.
Na kraju opet dehidrira.
Da to sam ti ja, ostavljen, tužan.
Platio, plaćam, a opet dužan...