Sewen

Razmišljam koliko nas ničeg ne veže,
Svi moji snovi ko dušmani bježe
Od mene.
Nije ovo mjesto za zaljubljene.

Razmišljam koliko smo to nisko pali,
Uzeli sve, a ništa nismo dali.
Zar nismo?!
Sad smo ko zgužvano pismo.

I pročitat ću te ja, kao mene ti,
Po stoti put se zakleti,
Da pokušat ću sve, dok vrijeme mrvi se,
Dok nas opominje.
Al' uzalud moj trud
Tebe nema niotkud...

Ljutskim se srcem ne igra!