Sewen

Za tebe nosim, sjećanja lovore,
Kad oči suzama, ime ti izgovore,
Ja sve sam manje sposoban preživjeti
I sve me više boli ignorirati.

Pod kupolom ja sam život izgradio
Zgrijao srce, naglo ga ohladio
Sad ne znam da li sam te razočarao
Ili sam samo sebe teško varao?!

Dopusti da se oprostim od svega
Ko čovjek nov,
Krećem u lov
Kad čujem zov...
Pratim tragove pokrivene od snijega
Ostavljam trag
Nekom sam drag
I preć ću prag...