Sewen

Svatko ima svoje malo stado,
Ispratio staro sam i mlado.
Sad se mješam, nit sam gore, niti dolje
Kad posječeš šumu, osta polje,
Pusto bez hlada,
Tako mi je sada!

Svatko ima priliku za sreću
Ja iz besmrtnosti u čovjeka preć ću!
Sad se mješam, nit sam gore niti dolje,
Možda drugi izaberu bolje
Ja eto nisam
Pa sam izbrisan.

Oluja nosi svoje gromove,
A moja duša čiste lomove.
Svaki čovjek svoja sjećanja
A meni bezuspješna vjećanja
I ne rješavam ništa
Jer ja nemam pristaništa!