Sewen

Zagrli me sad i ne puštaj nikad više.
Umiri ovo vrijeme i sat će kucati tiše.
Na povratku iz snova u neki novi dan
Nikog kao tebe ne trebam...

Zatvori me u srce, zaključaj snagom čistom
Vraćam istog trena, vraćam mjerom istom,
Na putu kroz dubine, do tebe puta znam
Nikog kao tebe ne trebam.

I kao smrtnik pred božanstvom klečim,
Ako je osmjeh ozdravljenje, onda liječim!
Neka je ljubav sreći lanac oko struka
Pa da me časti kao boginja hajduka...

Smijem se sam sa sobom,
Ja bih ostario s tobom...