Sewen

Sjetim se svaki put
Kad prve kiše krenu.
Mogao sam umrijeti,
A ne okusiti ženu.

Sjetim se kasnog ljeta
Granice su da se miču,
Iz srca razodjevena
Podmukli jauci viču.

Ne priznam kad kažu
Da lijepo prekratko traje.
Ne volim te neke priče
Kao ni običaje...

Al' tebe još želim zvati
Da saznaš koliko mi fali.
Sve što trebali mi smo
Ali smo odustali.

Sjetim se možda ne znaš
A ja ti to priznati neću
RAstopi me i baci
Ko ugašenu svijeću...