Sewen

Navikao sam da te volim.
I sve sto vidim okom golim.
Podsjeca na srecu od prije.
Na koju se srce ni naviklo nije.

Navikao sam da te nemam.
Pa svaki dah u ladice spremam.
Nije mi lako u samoci.
I tjesim se da cu moci.

Mjeseca pun je ćup do vrha.
Pitam se koja je svemu svrha.
Budis se, okreces glavu od mene.
Do podne sve opet na lose krene.
I posla je suza krisom da skvasi.
Ono sto ne moze da se spasi.