Sewen

Ne znaš kako živim bez tebe,
Zatvorene sve su granice,
Izgubljen sam ,lutam svijetom,
S nostalgijom tom prokletom,
Umrijet ću i nećeš saznati
Nećeš mi se ni nakloniti.

Ne znaš što mi dušu razdire,
Molio sam da sve potraje.
Ko trenutak, pamtim vječno
Izgovaram ime tečno,
Trag na srcu davno zapisan,
Nekom drugom rado ostavljam...

Meni ne treba bučna rijeka,
Potok me može utopit
Na kraju puta nitko ne čeka
Za mokre ruke utoplit.

Tko može sagraditi most
Biti moj, a ne kao gost,
U ovom slučaju sve je teže
U grudima boli i reže
I reže...