MJESEČE
Zarobi me kao sunce zrakama mekim,
I slomi mi svaku nadu za nekim Tko se trudi ravnodušan biti Da me zaštiti. Zatvori mi oči da ne vidim neznane staze Da ne prepoznam lica kada me spaze Dok gorim u krošnjama strasti Za koje ću pasti! Prepoznao si davno moje namjere I shvatio da nema akcije bez zavjere. Ni straha na koji naviknut jesam Da ne znam gdje sam... Mjeseče, saberi se, prostora mi daj, I noćas me ne diraj. Da ne završim na otoku izgubljenih srca Da se od plača ne zagrcam. Mjeseče saberi se, prostora mi treba A ne nekog da me s visoka vreba. Jer cijeli sam pun suprotnosti čedne Lakomislenosti i nade bezvrijedne... Ugušit ću se u jecajima svojim Jer tebe volim i jer se bojim! |
< | srpanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |