Sewen

Pjeske idem sa zivotom, suzivotom,
I tjeram se na smijeh,
Tjeram se na svaki uzdah.
Preopterecen nevidljivim bogatstvom.

Da li je vrijedno mog mjesecarenja?

Noge su crvene, a koza se ljusti,
Ruke sklopljene u cvijetu...
Kako opstati odliven u bronci,
Hladno hvaljen.
Otuđen,
Osuđen...

Svoje pjesme pjevati necu nikad!

Opet me tjera bijes na postenje.

Opet jos jedan kraj!