Sewen

Prosuo sam riječi tlu
Pa razvodnio.
Da mi pjesme pjevaju
Nisam podnio.

Još koračam kao car
Ne sluti na pad.
Nije još gotova stvar
Za umrijet sam mlad.

U trenu nabrojati mogu
Sve one koji mi znače.
Još brže i lakše one
Zbog kojih mi se plače.

A život protiče samo
Zašto je malo smjeha?!
Zašto je čovjek uvijek
Na rubu smrtnog grijeha?!

Pokupit ću što se da
Podići ću glas.
I živjet ću sretan ja
U sreći je spas!