Sewen

Slušali smo travu kako niče,
Gledali u izvor dok žubori.
Mahnuli smo, što se to nas tiče
Kad na kraju sve isto izgori.

Hodali smo s vjetrovima, kišom
Letjeli sa pahuljama bijelim
Sjećam te se i to radim krišom,
Jer nikako da i ja zacijelim.

Na ivici sam ponora
Sodoma i Gomora,
U duši kao da se povijest ponavlja
Romeo i Julija.

Još si meni sve
Ljubav me nadahnjuje
Otrovan sam svim i svačim
Otkad ti ne značim!