Sewen

Propada noć i kiša sipa
Ulicom blagi miris lipa
Na duge šetnje nas vuče
A ipak, sve je to juče'

Istina na tugu mi sliči
I zauvijek kraj je priči
Tko temelje na močvari digne
Živjeti ne stigne.

Izborili smo se za tren
A taj tren je izgubljen.
Nepovratno je u vodu palo
Sve do čega nam bijaše stao.

Otrovali smo se krivom pjesmom
I više ne znamo gdje smo
Il' ipak znamo
Da zajedno ne pripadamo...