Sewen

Ko da sam godinama sebi zaplitao nogu
Toliko je živih rana da više pasti ne mogu.
I onda smo se sreli, slulajnost uvijek pali
Jedan pogled ,oči u oči i mi smo samo stali.

Srušeni su zidovi koje smo nesvjesno gradili
Jer nada je ruku pružila i samoću smo rashladili.
Ja sretan sam ko nikad i ti mi to isto kažeš
Ostat ću budan zauvijek jer u tome mi pomažeš.

Otkrit ću ti tajnu, ljubav to si ti,
Bez tebe mi sreća i ne postoji
Bez tebe me nema da na dobro ide,
Sa tobom sam tek čovjek, to i drugi i vide!