Sewen

Toliko neuzvraćenih poziva,
Toliko nerazvijenih priča
I toliko odluka krivih u krivo vrijeme.
Moj glas te više ne doziva
Luđak u meni sve uveliča.
Uvijek je tako kad na beton baciš sjeme.

Neće se primiti,
Neće me smiriti
A plodove nitko neće brati
Nit' se za njih otimati.

Otpušten sam i više ne igram za tim,
Dugo mi je trebalo da se opustim!
Da razbijem praznu čašu
Popijem kao ljubav našu...
Ha, ha, kako je smješno ispod kože!
Zar se ljubav popiti može?

Kiša je, propada,
Kiša je, probada,
Proći će,
Sve prošlo je!