Sewen

Zvijezde pripadaju svima i kad se neba sruše,
To rekla je tvoja mati za dvije izgubljene duše.

Nisu sve svađe iste, htjeli smo što naše nije
I ostali smo bez svega, evo godine dvadeset dvije...

Ovu boru visoko na čelu, koju sjeda kosa krije
Ovaj čovjek u odijelu, skriti nikako ne uspije,
Na tebe me samo sjeća, kao da samo raste
I svakoga proljeća, vratim se kao i laste.

A gdje si ti,
Rekla si se sjećati...
Neću ti remetiti mirnoću
Al' vratiti se opet - hoću!