Sewen

Bili smo tek izbor drugi
I tebi ja i meni ti
Bili smo redovi dugi
Bili smo kašnjenja.

Bili smo samo tragovi
To smo i ostali samo.
Ne prijeđeni pragovi
Tu ne pripadamo.

Oprosti što ti kažem, idi
I ja ću otići hitno!
Slobodno me postidi
Sad više nije bitno...

Sve manje jesmo, sve više nismo
Ni melem ni lijek.
Jedno moraš znati
Ne pripadaš ljudima zauvijek!