Sewen

Zatvoreni prozori šutjet će o nama
Kad jesen pokuca i skupi se tama
I na vrata sjećanja nitko kucat neće
Ko između ratova, dogorjele svijeće.

Ne bježim ja, od ničega,
I nema straha da te sretnem tu
Gdje je prošlost sebi stekla naviku...

U mojim pjesmama te spominjem previše,
Pred tvoje noge ja sam mir svoj srušio.
Neke se molitve nikad ne usliše.
Oprosti noćas opet sam zaružio...

Al' nije to od vina ni od drugih žena
Sve je to od naših uspomena...