Sewen

Ovi oblaci podsjećaju na sne
Stare prozore i navučene zastore.
U teatru od komedije, osta drama,
I ja što bježim praznim ulicama.

Ovi me oblaci podsjećaju na nju
Bacam novčić da joj pjesmu sviraju.
Al' ona neće čuti ulične svirače,
Njoj ni moje poruke ne znače...

Svaka moja poruka ne stiže,
Sudara se samo sa prazninom.
Mjesto da me spašava i diže,
Samo vara ko s jeftinim vinom.

Svaka moja poruka se briše,
I vraća se pod nos mojoj duši,
Nema smisla da joj dalje pišem,
Što izgradim do jutra se sruši!