Sewen

Nisam te nagovarao na ništa,
A htio sam i mogao sam.
Neki brodovi su bez pristaništa,
Ti dobro znaš i ja to znam.

Nisam te zaboravio ni sada,
A prošlo je ono najbolje
To su danas sjećanja našeg grada
To slike su što ne govore...

Što bi si još mogli reći,
Šuteći, ne govoreći...

Neka pogled ispriča romansu,
Blagi osmjeh zamisli seansu,
I na trenutak zabljesnimo k'o prije,
Možda se sve vrati gdje nikad bilo nije...
Možda oživimo stare iluzije...

Tuga mi se primila za grudi
Pa se svakog jutra samnom budi.
Još ne mogu prošlost da otresem
Stare snove tebi da odnesem.

Ti ne pitaš gdje sam sinoć bio
I kakav sam u noć odlazio.
Ti ne pitaš, samo tražiš slugu
Ja se uvijek zalijepim za tugu.

Skini teret s naših lica
I odleti kao ptica.
Ne govori i ne šuti
Pogledom ću tvojim čuti, sve
Ono malo što nam ostalo je.
Nek na s čuva pada,
Jučer, sutra, sada...

Srce ko jelen na kiši
Dugove moje otpiši
Da budem bivši!

Srce ko šamar sudbine,
Za tako nešto se gine
Nas će da mine...

Ako zaboraviš me,
Ako zaboravim te,
Kad riječ u grlu stegne
Možda se sve loše slegne.

Ni riječi ja, ni riječi ti,
Prvi koraci su uvijek najteži...

Dosta mi je kućanica,
Nenašminkanih lica!
Ja bi da sam noćna ptica,
Da me muči nesanica.

Razvratan mi život treba
Malo grmljavine s neba!

Dosta mi je te finoće
Ko plastično voće!
Ja bi zagrizao svježe
Baci me iz ravnoteže,

Razvratan bih noćas bio
Pred svima se pohvalio...

Ja bih jednu ko za kaznu,
Malo ludu ,bezobraznu,
Da mi svaki dio dira,
Da mi noću neda mira.

Ja bih jednu djevojčicu,
Da mi glumi stidljivicu
Da me do besvjesti tjera
Iz sva četiri smjera!

Na čekanje se život sveo,
Nisam još svjestan koga.
I opet sam se s mjesečinom sreo
Da molim, ali ne Boga...

Naučio sam udarce ne vraćati,
Duša se nakupila svega
Naučio sam sve olako shvaćati
Samo ne Njega, ne Njega...

Pod mojim prozorima barikade,
Takve samo slomljena srca grade,
Da ih sačuvaju, da ne puknu ko staklo,
Ti nemaš straha, moje se nije pomaklo
I više, ne diše...

Nekad me se ticalo,
Srce ti je klicalo,
Duša bila puna
Sad na te ne računa.

Nekad smo se volili
Od svega obolili
Sa duše pala kruna
Sad na te ne računa.

Ne vride molitve
Kad nisu iskrene,
To šta te spominjem
Jače je od mene
I straj me jedina
A to mi ne triba...

Biži od mene ća
Ovakvi ti ne triba.
Ja čuvam neke, snove, sitnice,
Ti mi se smiješ drito u lice,
Bojin se mrzit, svađa bit će duga
A di smo onda, tokat će me tuga...

U zadnje mi vrijeme ne padaš na pamet,
I popravljam se svijet u kojem živim.
Dok bio sam s tobom, bijah ko avet
Al' tebe ni zbog čega ne krivim.

U zadnje mi vrijeme sve još bolje ide,
Računam da nema to sa tobom veze.
Branim i tebe i sebe, nek svi vide,
Veći su jablani no vrbe i breze.

Nije vrijeme za kletve
To rade samo luđaci.
Mi nismo plod loše sjetve
Nismo na pokretnoj traci.

Aj budi sretna ko ja
Zbogom i živjela.
Ovaj je rastanak rođenje sreće
To je u redu, to je umjeće.
Sve loše ka dobru usmjeri,
Jer ljudi smo, nismo zvijeri.

Svaki čovik svoju priču ima,
I svaka je znan od druge bolja.
Križaljka u nekim rebusima
U mojoj je puno crnih polja.

Svaki čovik svoju priču ima
Škura boja omotaje tilo,
Na staračkim nogama se klima
Tija bi ga obojat u bilo.

Ova nevera u meni,
Ja virujen da proće
I dat ću sve od sebe
Jer živit mi se oće.

Ja virujen i znan
Da i moja priča vridi
Najsjajnije je zlato
Ono ća se ne vidi.

Daleko od oka, od srca još dalje
Al' slomljeno moje, pismo ti šalje
Od mene šesto, od tebe ni slova
Tako si lako odustala od snova.

Ja shrvan, žrtva sam boli,
Samo zbog toga jer duša te voli...

Daleko od oka, daleko od sreće,
A bez tebe kao da ništa me neće,
Misli od čežnje nek srce odnesu
Iako si dala lažnu adresu.

Ja shrvan, žrtva sam boli,
Samo zbog toga jer duša te voli...

Al' ostat će pjesma
Kad na radiju je čuješ,
Ti se ljudima igraš
I nikog ne poštuješ!
Od pameti pa do srca
Put je kraći za pola
Shvatit ćeš kad ne bude nikog
Sa druge strane stola.

Okupacija kafića
Nas 10 žednih tića,
Tek deseta je ura
I krenula je tura.

Ko zadnji dan života
Ko zadnja anegdota
U sjećanjima rupe
Ma sve su žene glupe...

Nasamario sam večer
A topim se kao glečer
Od uzbuđenja pjevam
Luđaka razodjevam!

Njih devet zamnom ide
Ni malo se ne stide
Na pokretnoj smo traci
Mi muški smo luđaci.

Šanker stani, poduplaj ovu
Natoči do čepa i uzmi lovu
I nemoj da ti se ruke tresu
Ma popij sa nama u istom smo dresu!

Na drugim se mjestima srećemo,
A rekli smo da nećemo.
Ovo smo stalno odgađali,
I ovo smo evo slagali!

Ne pristajem, makar me ubilo,
A srce te je ljubilo,
Pišem ti iznova pjesmu ja
Da bi odustala, nestala...

Ja dobro bit ću,
Ispričati priču
Onima što kreću
I poželjet sreću...

Nek nam je sretno sa zaraslim ranama,
Nek nam je sretno na suprotnim stranama,
Sjećanje nek ode da manje zaboli
Da ne vidi nitko tko koga još voli...

Sam sa sobom u svijetu strpljenja
Bez imalo straha, bez imalo htjenja
Zaglavljen ko poruka koja ne stiže
Što nada je dalja, sve mi je bliže...

Sam sa sobom ko jaglac bez boje
Potražujem tuđe, odbacujem svoje,
Ko marginalac u svjetu slatkiša
Ištem to sunce kad treba mi kiša.

I pričljiv i plašljiv, ja crtam grafite
Ja pišem parole i pjevam ti Splite
A ti me ne priznaješ, ti si od betona
Ja sam tek čestica, mrva elektrona.
Za igru predstolja, za put do tvog trona
Za tebe Splite mi nestalo žetona...

Dok sam te lagao, riječi sam kidao,
Pa iznova slagao i srce zazidao.
Nije me spasilo, samo me srušilo
Skoro ugasilo, skoro ugušilo...

Dok sam te varao, nisam se štedio
Tebe sam vrijeđao, sebe uvrijedio,
Nije me spasilo, samo me srušilo
Skoro ugasilo, skoro ugušilo...

Možda i znam tvoju reakciju
Ostat ću sam,al' spreman za akciju
I samo mig od tvoje strane
Je dovoljan da vrati dane...

Neki bi ljudi oprostili
Neki bi lako premostili
A mi,
U neizvjesnosti...

I već se navikavam stazama sivim
Ova me tuga još drži živim,
Ko da će vječno me pratiti
Tek to ti mogu vratiti...