Sewen

Na čekanje se život sveo,
Nisam još svjestan koga.
I opet sam se s mjesečinom sreo
Da molim, ali ne Boga...

Naučio sam udarce ne vraćati,
Duša se nakupila svega
Naučio sam sve olako shvaćati
Samo ne Njega, ne Njega...

Pod mojim prozorima barikade,
Takve samo slomljena srca grade,
Da ih sačuvaju, da ne puknu ko staklo,
Ti nemaš straha, moje se nije pomaklo
I više, ne diše...