Sewen

Poslao bi na vjetar jedra,
I mjenjao bih koliko se da,
28 nevera za 2 dana vedra
Život za šaku sjećanja.

Poklonio bi zbilju i šalu,
Ovaj trenutak je tebi obećan,
Tvom srcu dajem slavu i hvalu,
Tvom srcu osmjeh da bude vječan.

Ako pitaš kako je,
Reći ću ti, nek smo živi,
Reći ću tim još smo ljudi
I pravi i krivi...
Još nas griju lažne nade i pogreške čiste...
Samo meni dosta nije prolaznosti iste...

Znam nebi pristala
Ni kada viša sila bi naredila
Da me voliš, da mi praštaš
Da životom mi barataš.

Nebi se vratila
Ni kada moja sjena bi te pratila
Navikla si na slobodu
Takve kao ti znam, odu...

Da imam od života samo dan
Ja došao bih tebi nepozvan,
Ja praznih ruku nosim krivicu
I umjesto cvijeća diram živicu.

Da imam od života samo noć
Ja brinuo bih da će brzo proć.
Jer pravedan sam među krivima,
Što ću bez tebe sam među živima...

Krivi smo što ničeg nemamo,
I pravimo se da ne trebamo,
Podijelili smo ulice
I dane u kalendaru.
Ne čekamo Novu
A ispraćamo staru.

Ni ja nisam gentleman
Ni ti nisi dama,
A poznamo se, godinama...
Još jedna evo u nizu
Da nismo niti blizu
Ni na početku sna...

Nas nećeš naći ako budeš tražila
Među zlatnim uspomenama,
Nas je ruka vremena izbrisala
Prije nego je ispisala,
Prije nego nas je stvorila...

U ovom životu, sve san luke proša
Svugdi di san bija, tu san dobrodoša.
Ali jednom mistu, moje misli plove
Di me žena sa ponistre zove.

U ovom životu, nebi ništa minja,
Tamo di je srce, uvik vatra tinja,
Tamo di je duša, uvik ima mista
Tvoja ljubav iskrena i čista...

S tebon mi je lipo, moran ti ponovit,
A sad moran otić, vapor će zaplovit,
Ti me doma čekaj i ne budi tužna
Jer za moju sriću si zaslužna.
S tebon mi je lipo ka da san u raju,
Otiman se teško, tvome zagrljaju,
Ti me doma čekaj kad učini vrime,
Ja ću doći, zazvati ti ime...

Otišla ti si,
A ja se i dalje pokraj tebe budim.
I ne znam di si
A svoj život po sto puta tebi nudim.

Da pravde ima
Sve bi zvizde skupio u svojoj šaci,
Oseka, plima,
More uzme k sebi pa na obalu ostavi, baci.

Nema te, a još ti se potajno nadam,
Kakav sam vladar kad samoćom vladam...

Ako se zapitaš ikad,
Srce će odgovor dati,
Nije te pustilo nikad,
I čeka da mu se vratiš.

Ako se zapitaš di je
Na starom mistu pati.
Prominilo se nije
I čeka da mu se vratiš.

Trebala bi se više smijati,
Ja još pamtim taj pogled uz svijeću.
A zbog onog što će ti prijati
Ti ne odgađaj vrijeme za sreću.

Trebala bi se više smijati
Pruži mi ruku na putovanju.
Da sunce ne prestane grijati
Znam da smo skupa za to u stanju.

Za mene si ovog svijeta sjaj
Zato samnom pokušaj,
Pokreni se...
Za mene si najjača droga
Vjeruj u sebe jer imaš u koga!

Rastrošne crvotočine u vrijeme blagdana.
To oči vide!
Mirisi ovozemaljski k'o da nam život daju
I nema trnja ovih dana;
Jer blagostanje blagosivamo
A oči vide...

Obješene zastave oko masnih okvira.
To oči vide!
Beskonačni posjeti uz prolivene ruke;
Čestitari dolaze u agresivnom smjehu!
Jer blagostanje blagosivamo
A oči vide...

Sretno nam praznikovanje bilo!
U kajanju postdokazanom!
Jer uzeti uvijek bijaše lako
I kad oči ne vide - vide...

Sve se prave stvari znam, slučajno dese,
Imao sam sreću da te put nanese,
Tamo gdje sam stao, gdje sam htio proći,
Gdje se dijele dani i buduće noći.

Svaka mi je uspomena i - vrednota,
Što da drugo tražim od ovog života?!
Možda ono vrijeme da se meni vrati,
Da od snova ne moram te otimati.

Kad se taknu kazaljke od zidnoga sata
Hoću li te vidjeti ispred svojih vrata?
Hoćeš li se nasmješiti kao davno prije,
Hoćeš me zagrliti, oprošteno mi je...

Svaka mi je uspomena i - vrednota,
Što da drugo tražim od ovog života?!
Samo jedno ljube, volio bih znati
Da naučim život srećom vrednovati.

Kad se sumrak pritaji
Ko na zadnjoj postaji,
Ja te volim
U tom se ne pretvaram.

Kad me noći prevare
Opet mislim na tebe
Tvoje ime
Glasno ne izgovaram.

Ne reci ništa zbog čega ćeš se kajati
Al' obećaj mi da će potrajati..

Tako je s nama, igramo se mačke, miša,
Oluja protutnji kroz život pa se stiša.
Tako je s nama, malo komedija, drama,
Malo istina pa laž, svjetlo i tama...

Falit će mi puno
Prijateljstva ista.
Bezgranična ljubav
Nevina i čista.

Falit će mi mjesta
Gdje smo skupa išli,
Drugi još su tamo
Mi se mimoišli.

Božić je
I vesele se svi.
Samo smo se mi oprostili...
Božić je,
I svak će domu svom
Samo ja nemam više kom...

Falit će mi snjegovi
Makar lažni bili,
Poklone pod borom
Nama su sakrili.

Falit će mi tvoje
Ruke oko vrata
Čekanje da opet
Pokucaš na vrata!

Ka da mi vrag na ramenu čuči,
Pa me nervira i stalno muči.
Oće mi utirat straj u kosti,
Oće me mačem probosti.

Ka da mi vrag na ramenu čuči,
I zloći svita stalno me uči.
Oće da vidin kakvi smo mi,
A slipi slipog ne vidi.

I nema Boga u narodu mome,
Ljudi se lome
Al' tamburaju po svome.
Teško je ljude shvatit,
I sve će nam se vratit,
Svi ćemo mi platit.

Ostani, ne ostavljaj me
Sad sam se navikao da si tu.
Sjedi, pripremit ću ti večeru.
Ostani, pogledaj me,
Svijet je ovaj morbidno stanje
Sve je u njemu slobodno poimanje,
Interpretacija beznađa.
Ostani, ne ostavljaj me
Ovakav se jednom rađa...

Tu sam da ti ispunjavam želje
Ne ljuti se, ne strahuj mila
Ovo je idila.
Tu sam da ti ponudim veselje,
Bezgranično radovanje, što drugo?!
Beskonačno dugo...

Tu sam da ne dozbolim da te netko
U neznanju pozove na spoj,
Ako zaboraviš reći - on je moj...
Tu sam da ti oprostim, što je rijetko,
Ali za ustupke sam spreman
Nisam neman...

Ostani, ne ostavljaj me
Ovo srce od leda rastopi vatrom svojom,
Oboji ga crvenom bojom.
Ostani, pogledaj me,
Svijet je ovaj morbidno stanje
Sve je u njemu slobodno poimanje,
Interpretacija beznađa.
Ostani, ne ostavljaj me
Ovakav se jednom rađa...

Eh da tuga ko voda proteče
Al' se voda stvrdnula u led.
Do ljeta se otopiti neće
A nikada neće dć na red.

Eh da tuga kao kiša stane
Al' je tugu jesen vratila.
Još bi srce ko mladost da plane
Ti to nikad nebi shvatila.

Jer ti kažeš, što će ti to,
Kao da te nisam trebao...

Ko da od iste vrste nismo bili
Ko da smo se iz šale rastavili.
Pa svak sebi kopa novi rov,
Na kući nam nedostaje krov!
I ne stoji na temelju čvrstom
Svi će u nju upirati prstom.
Nek se svrši, sa zemljom je sravni
Da smo bar po uništenju slavni!

Bananalno stanje
Teško se izDržava.
Pravila su sranje
Al' tko ih se priDržava.
Jer treba se snaći, ne plači!
Iz svega izaći jači, a ne kraći!

Bananalno stanje
Teško se oDržava.
Nekima igranje
Al' prazninu saDržava.
No treba se snaći, ne plači!
Iz svega izaći jači, a ne kraći!

S više vjetra bih isplovio
A brod nek u srcu bude.
Pa šta!
Svijeta bih oplovio
Jer samo je za dobre ljude
Domovina!

Mi se izdajnici samo pravimo
Pa barem skupa nazdravimo!
Izvještačen sakralno
Bananalno, za stalno...

P.S.
Jebeš Hrvata ako Ustaša nije.
Taj "za dom spreman" u srcu ne krije!
Jebeš Hrvata ako ne moli
Taj zasigurno desnicu ne voli!
Ni onu političku, ni onu pravu
Jesam, znam da sam u pravu!
Ja sam bananalni pravaš,m čisti
Jebiga, nismo svi isti!

Uvijek sam posljednja karika bio
Ali sam se u tebe zaljubio.
Ljubav je strpljenje
Ljubav je iskupljenje.
Ja ispadam sebi smješan
Dok sam neutješan...

I dalje bih za tvoju riječ trpio
I dalje bih što mogu zakrpio.
Ljubav je iskušenje
Ljubav je odriješenje.
Još sam ti usana željan
Još sam znatiželjan...

Prozore sam zatvorio,
I pogled sam oborio,
Oslobodila si duh
I svoj neposluh.
Gdje ću sad ja
To me srce pita jer zna
Nemam nikuda...

Ja k'o papir umrljan zubom vremena
Na kojem nečitko blijedi "Draga moja..."
Tako zaboravljen i prezren sam ti ja
Više nema mirisa i nema boja.

I ti misliš da nemam na suze prava.
Ja nemam strpljenja tvrditi suprotno.
Ma pusti lava da odmara i spava
M apusti vodu nek poteče nizvodno.

Ja ću suprotnim smjerom.
Onim što gubim nevjerom.
Ovim srcem koje tutnji
Punim želja al' i slutnji.
Smjerom gdje ću spokoj imati
Života se nauživati...

I sve što bezazleno jest
I nije neka prava vijest.
Ono što dušu ne takne
Samo neka se odmakne...

Nebo se zažarilo,
Mene je ostarilo,
Istrošilo me cila,
Skršila mi se krila.

I sad se nebo škuri,
A meni se ne žuri,
Ka da me goni, tira,
Ka da mi neda mira.

Ima san jubav, neman je više,
Došla je nevera da sve izbriše,
Oprale kiše, oprale kiše...

I di bi sad,
Kad nisi mlad,
Niko ne gleda,
Nikom se neda.
Još kažu, tako to mora bit,
Moraš se rodit, moraš umrit.

Ja interesantan, galantan,
Ti djevojka iz snova, nova,
Zabava za pretpostaviti da u sitne sate
Bit će, bit će - salate...

Dok si tepam, šlepam,
Tvoju drskost finu i mjesečinu
Romantiku stvaram uz taj lažni sjaj
I poslije svega - kraj...

Ovo je samo prolazno bilo!
Tvoja glava, moje krilo,
Nestvarno, bez imalo stisla,
A ti si se stisla...
Muškarac u tebi to tako vidi,
Zabava je gotova - idi!

I sve je spremno za novu dozu
Poraza i plača.
Krivo zamišljena sreća noćas
Od mene je jača.

Listam ploče kao slike stare
Razum mi se muti.
Dao bih sve istog trena samo
Da te mogu čuti.

Noć potiče na više...
Al' me misli razotkriše...
I poneka suza sve mi brani...
Dok mi ovu slabost hrani...

Nema kompromisa,
Ili jesi ili nisi.
Ne ostavljaj pitanje
Da u zraku visi.

A ja to baš radim
Ja to baš želim.
Sa pola srca živim
A tebe sanjam cijelim.

Sve procvate kada prođeš priko grada,
Zasja sunce i kad ladna kiša pada.
Dok te gledam, čini mi se sve je stalo.
Srce sriću, u tebi je pripoznalo.

Sve miriše kada dođeš ti u misto,
I bez tebe ništa više nije isto,
Pari mi se da bi kamen smekša prije
Nego šta bi moga mislit da te nije.

Ti si moje zlato,
Ti mi daješ forcu,
Ja bez tebe nisam,
Nisam ni za broncu,
Ti si srca ponos,
Pobjeda i slava,
Lovorika čista,
Ti si ona prava.

Bio sam dijete, dobar i zao
Davao nekad i otimao.
Bio sam heroj, bio sam maza
Jednom sam vikao na Djeda Mraza.

Slušao jesam u parne dane,
Jedva bih čekao jutro da svane,
Razlog slobodi, nek' se zapiše
Neparnih dana, bilo je više.

Al' kad bi došao prosinac bijeli,
Gledam u Djeda kad darove dijeli.
I ja sam tada u taj red stao,
I Djed bi mi uvijek poklone dao.
Ja mu obećah brda, doline,
On me pogladi i reče mi - sine,
Samo se igraj, samo se smješi,
Dječiji osmjeh nikad ne griješi.

Onda su prošle godine sitne,
Nekom trenutak - a meni bitne.
Onaj teenager pjesmom nas časti
Bilo mi žao što moram odrasti.

Kad stigne zima i bor se kiti
Nitko me ne zna ni prevariti
Staviti poklon pod borom kradom,
I reći - bio je to djeda sa bradom.

Ma i ne treba ljudi moji
Ja znam da On postoji...

Al' kad bi došao prosinac bijeli,
Zamišljam Djeda, kad darove dijeli
I ja sam tada u taj red stao,
I Djed bi mi uvijek poklone dao.
Ja mu obećah brda, doline,
On me pogladi i reče mi - sine,
Samo se igraj, samo se smješi,
Dječiji osmjeh nikad ne griješi.

Ljudi govoru svašta
S ćakulama san odrasta,
Al ovi put je privršilo miru,
U svit san izgubija viru.

Ljudi govoru, lažu,
I svaku rič izvažu,
Al ovi put, nju ste mi takli
Ka da ste po mene smakli.

Golube bili, poleti,
Pismo joj moje odnesi,
Reci joj neka ne sluša svit,
Jer svašta će oni još govorit,

Neka zna da još je volim ja
Da mi je ljubav jedina,
Golube bili, reci joj još,
Da svit je ovi loš,
Al nismo svi za isti koš.

Ustaješ od razvratnih snova,
Mehanički ispijaš kavu.
U usta stavljaš sva slova
I kapu na rasčupanu glavu.

S mirisom pekare krećeš
U život za posao stvoren.
I poznate strance srećeš
Odmoran, a već umoren.

Uz nekoliko kratkih stanki
Mehanizam do tri sata gori.
Osmjeh par bezubi Bosanki...
S tim tijelo se više ne bori!

Do četiri si mrtva fleka
Razapet, srezan, izrezan.
Potrošenih vitamina, bez teka
Opasan, a smiono trijezan!

Dan ne može biti kraći.
Pred početak sve iznova se vrti.
Opet ćeš se nekako snaći
Život je jači i od smrti!

'Bem ti život!

Zatupljujem nezrelim glumatanjem,
Bezbojnim osmjesima, obilježavam sve!
A zapravo većina od njih samo obične suze zasluže.

Opet sam u onom čudnom stanju
Kada rečenice postaju sve duže,
Kad rime su plitke i samo za zajebanciju služe.

Voskom protiv mozga
Na službenom domjenku
Saslušam i odem
Ko hijena tražeći ženku.

Tražim službeni pečat
I grb na dnu uz potpis.
Budala je uvijek
Predugačak popis!

Ko otpali list na vlažnom tlu
Nestat ću ja.
Na mene ni bližnji ne računaju
I nema povratka.

Tama se lijepi za moje oči
Dok samnom tuga osmjeh mi koči.

Ko uvele lati skinute vjetrom
Nestat ću ja
Ja neću stati pred zadnjim metrom
I nema povratka.

Tama se lijepi za moje oči,
Mjeseče još mi jednu natoči...

Kad nikog ne trebam
Ja mogu piti sam.
Za rukav nitko ne vuče
Nitko da sjetu izvuče.
To sam samo ja
Ovakav se ne mijenja!

Otkako su tu u kvartu
Napravili dječji park.
Javio se već u startu
Hello babe, my name is Mark.

Upita me kad smo sjeli,
Are you speaking english too?!
Zbunjena sam, al' mu velim
Yes I do, yes I do!

Još crvenim kao rak,
Drugi kažu, to je znak.
Kad mi sve od njega prija
Da je moja simpatija!

Ništa neću priznati
Već ću damski ustati.
Ako kaže, I don't know
Bit će to, goodbye my love.

Učim engleski vanredno
Nema veze to sa njim
Raspjevana dva put tjedno
A sa njim sam nijemi film!

Odavno sam ja pospanac,
U snu bio - Afrikanac.
Tko proživi taj safari
Nek ostalo zanemari.

Lovio sam s jednim lavom,
Bježao sa zebrom pravom,
Plivao sa krokodilom,
Ništa strašno, ništa silom.

Svaki san mi kao voodoo
Pa sad guštam u svom čudu.
Jedva čekam, nek se zna
Da afrički sanjam ja.
Uz zvuk tam-tam bubnjeva,
Pročut će se sve, o da.
Hrvatski sam dnevni malac
A po noći - afrikanac.

Bio sam sa vođom klana,
Primili me ko svog člana,
Odoh od plemena Zulu
Ostali su u rasulu.

Slušali su "Šubić-Zrinski"!
I učili dalmatinski,
U mislima još mi mašu
Dok pjevaju "Lijepu našu"!

Kako podnit tu samoću,
To ne znam.
Najgore je noću,
Ne sanjam.
Prikrižim ruke, suza poteče
A bol zapeče.

Kako privarit strah
Ojačati?!
Kao da zaronim na dah
Pa odlučim
Ostati doli, tamo je mirno,
Srce nevirno.

Kad stavin grije na grije,
Ima još nade da se nasmije
Ovo srce šta sa nadom, šeta gradom...

Minus sa minusem brišem,
Evo me, tu sam, još dišem,
Nadam se da, da si me pripoznala...

Zaljubljen sam, al' sam sjetan
A htio sam biti sretan.
Pa sad dječje srce gine
Sve zbog jedne Nikoline.

Mlad, a ljubavni problemi,
Stisli su me, sjme meni.
A moja tata kaže - sine
Sve je to zbog Nikoline.

Nikolina, ti si fina
Sa svima se dobro slažeš
Samo mene uvijel lažeš.
Nikolina, Nikolina,
Valjda si od prvog trena
I ti u mene zaljubljena.

Pogledi mi njeni znače,
Pa je zovem na kolače,
Odbila me super glatko
Pa mi više nije slatko!

Vani hladno, tiho snježi,
Gladan zeko kući bježi.
Bosih šapa stiže tama
A večeru kuha mama.

Vitamini čine čuda,
U šumi ih ima svuda.
To je tata bio vrijedan
Skupljao ih cijeli tjedan.

Za večeru razne gljive
2 maslačka, suhe šljive
Na meniju hrana zdrava
I za desert mrkva prava.

Zelenilo nema masti
Zato jedi, moraš rasti
Pa ćeš biti zdrav, tip-top,
Zeko hop, zeko hop...

Moji su testisi dobili noge,
I nema više među njima sloge.
Ništa od ruku više ne ide,
Nemaju spermatozoide,
Nemaju...

Ni onaj penis se više ne diže,
Samo se krije, po gaćama gmiže.
Bio je poskok, piton i boa
Jednom je bio Rocky Balboa,
Jednom...

Valjda se treba povući
Kad nisi gazda u kući.
Kad sve oko tebe visi,
Za igru više nisi.

Nema razloga ne biti svoj,
Jer samo sam broj
Negdje na pramcu.
Da valove dijelim
Uvijek je lakše samcu
To ga čini smjelim.

Nema razloga odustati sad,
Više mi godi hlad.
U hladovini su mangupi kvarta
Dobacuju u žargonu.
Svaka će past ko Sparta
U posljednjem vagonu.

Al' bit ću gospodin i znam
Obećao sam - izvršavam!

Ne brini,
Opet ću se vratiti crnini.
Oduvijek sam mračan bio
Samo jednom pobijelio!

Crnina ne znači nužno
Ono nešto tužno!
Tako je moj dan
Obojan!

Oblak koči sunca zrake,
Jutro tjera vilenjake,
Mi smo dvoje, kapi rose,
Sušimo se, sušimo se.

Drugi su nam zamke spleli,
Pobjegli smo, nismo htjeli,
Pjevat ćemo tužne pjesme,
Ubit ću te, ubit ćeš me

I dan po dan
Sve je manje one slasti,
S kojom navikli smo rasti.
Dan po dan,
Vremena nam nisu sklona,
I nailazi ciklona...

Sve to
Što se za dušu primilo,
Nije dovoljno da procvjetam.
Još sam nesretan.

Baš sve
Ima svoj granice.
Samo je tuga kao zakon,
Pa mi pruža zaklon.

Htio sam tebe za štit,
A ti to ne želiš bit.
Il' se od slučajnosti puke
Ne držimo za ruke.
Htio sam moguću stvar
Eh da te ne volim bar...

Kroz sito
Sreća mi kapi k'o mito.
Stisak ruke ispod stola,
Za komadić bola...

Ti si meni ljubav života,
Zabluda koja traje godinama.
Zaboravljena po predanju božjem,
Al' vječna po naravi ljutskoj.

Nad učinjenim ne vrijedi žaliti.
Tako ne žalim ni ja dok me gledaš.
Al' kad okreneš pogled, tvoj sam
Zaleđen, zatvoren, nesposoban za dalje...

Osjećam se ko odbačena kovanica,
Ni malo plemenit, ni malo vrijedan.
Bačen u život brzoplet i stjecajem okolnosti;
Ne žaleći za onim što sam stvorio!

Ja sam ugašena reklama,
Ja sam živo poprsje na prutovim nogama.
Ja sam odavno biljka bez korijena
I nitko neće znati, nitko neće znati...

Šarmiram te između dva šahovska poteza
Mada mi niej jasno tko je u prednosti.
Dodirujem te ultrazvučno
A oboje otupjeli, gluhi, senilni...

Proljevam hladnu kavu po plafonu
Al' bolje kavu nego vruće suze.
Zadirkujem umjetnost dozivajući kič
I glumim da sam sposoban.

Da ponovim, suma sumarum...

Ti si meni ljubav života
I mogao bih to dugo ispisivati.
Iscrtavati i šaptati, čak i vikati...
Al' ime ti nikada spomenuo ne bih!

Obvezali smo se na nedogovorenu diskreciju.
Gdje naša obitelji mogu samo sumnjati.
Obvezali smo se na laganje laži
I ponašanje nedostojno našeg karaktera.

Ja gledam tuđe grafite
I prisvajam ih duboko u sebi.
Pa se hvalim nepostojećoj grupi genijalaca
Koja je stvorila obruč da me sasluša.

Sve su to studenti bez iskustva
S arhiviranim grimasama čuđenja.
Nesaživljeni sa ovim stoljećem
U kojem vrijeme pojedincima unazad kruži.

Zatvoren sam u krletku ljubavi moja.
Pa ti pjevam pjesmu sa tuđeg balkona.
Bez vode ću svisnuti na mlakom suncu
I nikada neću razviti krila.

Ostat će tajna, neizgovorena u zraku.
Ne tebi to priznanje stići neće.
Ne posjeduješ ovu ljudsku ljusku;
Zbog onog što ne znaš, misliti ne vrijedi...

Nikad prije nisam plakao ni za kim.
I došlo je vreme da i to učinim.
Kao da pre osećao nisam, da sam bio stvar
Ili je to zbog toga što je decembar!

Nikad prije nisam patio ni za kim.
Čini mi se ko da tek od danas postojim.
Nameštam osmeh pred ljudima zbog toga nemam kud,
I mešavina tuge, niotkud...

Što znači voleti,
Ako ne volim te.
I što preboleti
Uz suzu il' dve
Uz slapove...
To sada znam
Kada sam ostao sam!

Ako kao kamen potonem i ostanem na dnu,
Jer dozvolio sam tuđim ljudima da me varaju;
Hoćeš li me pronaći i u dobrom društvu ostati,
Ili će jednostavno sve između nas prestati.

Ako kao list papira odletim pod oblake duge
Pustili me izdajnici vjetru pa mi nema druge.
Hoćeš li me pogledati, uhvatiti pa me staviti u džep.
Ili ćeš k'o ja nekad okrenuti se i podviti rep.

Ja nikad nisam naučio taj plesni korak,
Učinih sve da mi šećer bude gorak.
Al' sad sam stariji
Sad sam odlučniji
Hrabriji za sve,
Za tebe i za mene.
A ti,
Možeš li razumjeti
Ili ćeš kao ja
Sve pokvariti....

A bilo je smisla u nama
Pa pomislih, trajat će vječno.
Al' što je to vječnost
Ono naše - super, posta prosječno.

Razlila se duša narodna.
Preko polja makova
I planinskih livada,
Jezera i mora...
Naživjeti se hoću
Jer živjeti se mora...

Pjevaju slavuji pa me rastuže
Jer ono sa nama - ne potraje duže.
Neke smo tuđe vodili bitke,
I slušali tuđe jezike britke.

I sve me boli dok sunce prži,
Ko pijan plota, zima se drži.
Često me tužne pjesme posluže
Pjevaju slavuji i cvjetaju ruže.

Nikada upitao nisam, što bi'
Kao da ne se ticalo nije.
Kada nam proradi ponos
Vrijednost sve slabije grije...

Najlipše je i pivat i plakat,
Najlipše je mirovat i skakat,
U dvoje, u dva
Zato san se tebi primaka.

Nema veće sriće za čovika,
Kad se jubit od jutra navika,
U dvoje, u dva
Zato bi te jube, jubija.

Srce mi se maklo
Puklo bi ka caklo,
Oće mu se svidit
Sa tebon osidit.

Od sviju, najbolja si ti,
Dođi i mene prevari,
Neka dodirnem i dno,
Al' bih tebe gledao.

Ja bi htio da me krene,
Da zamirišeš na mene,
Makar bio lažni sjaj
Zaslužuješ i oproštaj.

Nasmješi se dok gledaju,
Dok se ruke predaju,
Od vanjskog svijeta tvoj sam štit
Dođi možemo se skrit...

Ruke su mi vezane
Namjerno se predajem,
Toliko uživam u tom,
Ponizan pred ponosom,

Ruke su mi vezane,
Ja ti isto vjerujem
Želim te, ne zamjeri,
Naivan od ljubavi!

Volili smo jednom davno.
Duša skoro se ne sića.
Da još jednom pokušamo,
Dok izgara naša svića.

Volili smo u mladosti
Ne znam više šta se zbilo
Zbog neznanja ti oprosti
Sićanje je zagorilo.

Sad kad nikom ne tribaš
Tribaš meni, ja te oću.
Na tebi je da se pridaš
Da pobjedimo samoću.

Nismo još za bacit mala,
Joć ćemo zabalat lako.
Ništa kako - ništa fala
Samo zagrli me jako!

Srce sanja pa se prene,
Uvijek tako priča krene
Kažu da su snovi važni
A što kad su snovi lažni?!

Sve su misli srcu tijesne
Čim poleti, na pod tresne,
Srce krene - kriva ruta
Pa se prašine naguta.

Srce je kreten za pet,
Sa tobom je spremno za let,
A ti ga vrtiš okolo prsta
Srce mi je ugrožena vrsta!