A bilo je smisla u nama
Pa pomislih, trajat će vječno.
Al' što je to vječnost
Ono naše - super, posta prosječno.
Razlila se duša narodna.
Preko polja makova
I planinskih livada,
Jezera i mora...
Naživjeti se hoću
Jer živjeti se mora...
Pjevaju slavuji pa me rastuže
Jer ono sa nama - ne potraje duže.
Neke smo tuđe vodili bitke,
I slušali tuđe jezike britke.
I sve me boli dok sunce prži,
Ko pijan plota, zima se drži.
Često me tužne pjesme posluže
Pjevaju slavuji i cvjetaju ruže.
Nikada upitao nisam, što bi'
Kao da ne se ticalo nije.
Kada nam proradi ponos
Vrijednost sve slabije grije...
Post je objavljen 03.12.2013. u 05:54 sati.