Bio sam dijete, dobar i zao
Davao nekad i otimao.
Bio sam heroj, bio sam maza
Jednom sam vikao na Djeda Mraza.
Slušao jesam u parne dane,
Jedva bih čekao jutro da svane,
Razlog slobodi, nek' se zapiše
Neparnih dana, bilo je više.
Al' kad bi došao prosinac bijeli,
Gledam u Djeda kad darove dijeli.
I ja sam tada u taj red stao,
I Djed bi mi uvijek poklone dao.
Ja mu obećah brda, doline,
On me pogladi i reče mi - sine,
Samo se igraj, samo se smješi,
Dječiji osmjeh nikad ne griješi.
Onda su prošle godine sitne,
Nekom trenutak - a meni bitne.
Onaj teenager pjesmom nas časti
Bilo mi žao što moram odrasti.
Kad stigne zima i bor se kiti
Nitko me ne zna ni prevariti
Staviti poklon pod borom kradom,
I reći - bio je to djeda sa bradom.
Ma i ne treba ljudi moji
Ja znam da On postoji...
Al' kad bi došao prosinac bijeli,
Zamišljam Djeda, kad darove dijeli
I ja sam tada u taj red stao,
I Djed bi mi uvijek poklone dao.
Ja mu obećah brda, doline,
On me pogladi i reče mi - sine,
Samo se igraj, samo se smješi,
Dječiji osmjeh nikad ne griješi.
Post je objavljen 14.12.2013. u 08:34 sati.