Sewen

Kišo padaj, zemlju napi'
A ja ću između kapi,
Do tebe unatoč kiši,
Ti me ciloga obriši.

Neka kiši, nek nas kupa,
Ti izađi da smo skupa,
Pokisnimo sve do kože,
Nek' nam želje se umnože.

Pada kiša, ko te šiša,
Ja, neka se zna!
A nemam diplomu frizera.
Pada kiša, ja bi miša,
Da, neka se zna,
Nek nemam diplomu frizera.

Al' sam frizer ja,
Vidal Sassoon mi je kopija!

Živ se čovik navikne na sve
Život iz pepela iznikne,
Nije vrime za zaspat
Valja dalje potirat,
Neka pukne kočnica
Sempre dritto ajmo ća.

Triska vitar, poklopi te val,
Nevere se spremadu za bal,
Valja škure zabrokvat
I nevera mora stat
Poslin dana dođe noć
Sempre dritto valja poć.

Sidi tu na otoman
Da ti nešto ispričan
Triba imat svoj nivo
Držat livel uspravno.

Ko još more čovika fermat
Kad u tuzi more zapivat
Nije vrime korote
Bacit ću na balote
Napit ću se, vakat je
Sempre dritto tovare...

Moj strah imena nema
Ne znam komu, čemu, prema...
Ne znam gdje ni kad
Tako doživljavam svoj strah!
Bez da znam kako se zove
Dok razdire mi snove.

Samo me zagrli bez srama,
Dodirni me usnama,
Pogledaj me, ne izusti sloga,
Ja ne želim ništa preko toga.

Zagrljajem me zaštiti
U grudi ću sreću skriti
Zadržat ću dah,
Da otjeram bezimeni strah....

Plešem po rubu od sna
Ovaj put idem do kraja ja.
Pa da riješim što teret je
Da jednom krene mi nabolje sve.

Ni ova kiša mi ne smeta, ne,
Kad uđeš u te neke godine
Bitno se znaj othrvati tom,
I vratiti se s osmjehom...

Obuci se toplo i spremi za let,
Što nam predstoji ni bitno nije.
Ni ti ni ja ne znamo redosljed,
Jer ono nedoživljeno, još je ničije.
Osvojimo sve, obojimo svijet,
Hajde, spremi se za let....

Totalno san odlipija,
Totalno se zalipija,
Upa san u mrežu
Gubim ravnotežu.
A ti se praviš ćunka,
U tebi ni trunka,
Ni nade za vezu
Imaš amnezu.
Ma vidi vraga
A puno si draga.

Mišiće na špinat
Nikad neću imat,
Ja sam ležeran
Uz to i vjeran.
A ti se praviš ćunka,
U tebi ni trunka,
Ni nade za vezu
Imaš amnezu.
Ma vidi vraga
A puno si draga.

Nije ti baza
Jer meni si maza,
Valjda je prolazna faza,
Valjda će proć
I sve će na misto doć.

Da sam slikar, rekao bih kistom,
Vratio ti opet mjerom istom.
Vratio ti i što nisi dala,
Onog trena kad si odustala.

I mada zvuči kao kletva
Ovo kletva nije,
Tek gorčine sjetva
Odavno, od prije...

Kada si me osvajala
Granice si pomjerala,
Mom si svijetu ime dala,
Pa od svega odustala.
I sad osta jedan lik
Nepriznati umjetnik.

Da sam pjesnik bila bi mi muza,
I bila bi svaka moja suza,
Pjesnik bi ti lovorike brao,
Pa te svojom tugom ovjenčao!

I mada zvuči kao kletva
Ovo kletva nije,
Tek gorčine sjetva
Odavno, od prije...

Mali se uspava,
Pala mu je glava,
Grči se i bali
Tvoja ruka fali.

Malo ga protresi,
Da ga ne zadesi
Da ga još zaboli,
Jer te puno voli.

Malog mi ušuškaj,
Iz ruku ne puštaj,
Stavi ga na grudi
Jer za tobom žudi.

Mali bi se zgrija,
Od tebe napija,
Sve je to stvar trena
Jer žena je žena.

Moj maleni spi,
Al' hoće da se probudi
Da se s tobom mazi,
Još nije u snazi...
Kad nareste pisat će ti ka Zvonimir Balog,
Probudi se, probudi mi malog!

Kupi me, prodaj me, na meni zaradi,
Svadi me sa svima, a poslije izgladi,
Natoči me i prospi, k'o da nisi žedna,
Svake si mimike mog tijela vrijedna.

Pali me, gasi me, neka me dim uguši,
Prvo me podigni, onda me sruši,
Zagrij me, hladi pa primi u krilo,
Sve sam i ništa i grubo i milo.

Ti si vladarica svega,
Ja stjegonoša bez stijega,
Dok sam u rukama tvojim,
Bez razloga se ne bojim.
Dok s tobom milost izvlačim,
Znam da ti nešto značim.

Sa sjevera oblaci se jate
Nemiran sam, ali mislim na te'
Jasno mi je, oluja će proći,
Al' preživjet, ne znam dal' ću moći.

Jad je vjetar sišao s nebesa
Poznata mu bješe ta adresa,
Peti kat sam, prozori u mraku
Zadnji nalet preživjeh za dlaku.

Da li ću izaći iz noći
Nije me briga više.
Da mora završiti sretno
To nigdje ne piše.

Ova je naša priča
Obična i banalna,
Ništa nam nije za trajno
Samo je tuga stalna.

Sva si mi se stisla,
Čovik se pripadne.
Pari mi se i Bog
Ima loše dane.

Lice ti od plača,
Znan ja di te boli,
Neka sad se itne
Ispravit izvoli...

Kako ću ti pomoć,
Da te grlin, stiskan,
Da zazoven Njega
Zavapin, zaiskan.

Ja te nisan vridan
Samo san te laga,
I nek mene boli
Jer puno si mi draga.

Da mi je vratit ti smij od juče,
I di je ladno da bude vruće,
Sve ću učinit, uć kroz sva vrata
Al ne traži da budem ti više od brata!

Evo držim te za ruku
Više ne ispuštam z vida.
I kad tjeraju i tuku
Kad mi sjeta dušu kida,
Ostajem sa tobom.

Evo ljubim usne medne
Krpim geške pa ih važem,
Niti prve ni posljednje
Obećajem bez da lažem,
Ostajem sa tobom.

San te dušo prevario,
Pod krošnjama višnje zriju
Sa tobom bih ostario,
Sve dok nam se srca smiju.

Sanak nek ti bude lak,
Krošnja višnje dok te krije,
Sa tobom sam dušo jak.
Znam ovo će da uspije...

U pjesmama sve je moguće,
Sve je dozvoljeno da se desi.
U životu, lako se gubi,
Ostaju suze, ostaju grijesi.

Dok pjesma traje, cvjetaju ruže,
Miris se širi zemljom i zrakom,
Kad pjesma prođe, kad pjesma stane
Duša se opet napuni mrakom.

Da je život pjesma za veselje,
Tada bi je pjevali u zboru.
Ustali bi bolni iz postelje,
Svirala bi na svakom prozoru.

Al' je život prepun krivih nota
Pa se tempo sa srcem ne slaže,
Nije pjesma samo smjeh života
Ponekad je plakati joj draže...

Stajao sam iznad grada,
Ući nisam htio,
Gledao sam gdje sam mladost
Davno ostavio.

Gdje sam srce zakopao,
Tu je njezin dom,
I opet ću ako treba
Umrijeti za njom.

Čovjek uči sve dok diše
Ja sam opet pao,
I po drugi put sam noćas,
Zbog nje odustao.

Pjevat ću joj neće čuti
Ništa neće znati!
Al ostat ću, možda ću joj
Nekad zatrebati...

Ulična se svjetla pale
Sumrak pada, nek me skrije,
Zvijezde su se razigrale,
Predugo me bilo nije.
Vrata sreće zatvorena bila,
I sada su slomljena mi krila...

Ulična se svjetla sjaje
To pravila čovjek krši,
Ja joj noćas obećajem
To što mora, nek se svrši.
Čekat ću je ja sa druge strane
Da mi jednom, ova bol prestane...

Jutra su mi preslikana
Kopije od juče'
Srce mi je ko cilindar
A ti držiš ključe.

Skrio sam u ruke lice,
Da ne vidiš suze,
Pred vratima tuga čeka,
Da mi srce uzme.

Ništa nemam, sve ti dajem,
Ostani uz mene
Ja bez tebe živim život
Izgažene sjene.

Ako hoćeš, mjenjati me možeš,
Ja sam spreman da ti život dam.
Okreni se, zamisli nas dvoje,
Jer bez tebe ne želim, ne znam...

Imali smo što smo htjeli,
Taj smo život poželjeli,
Sudbina nam nije bila sklona
Kažu - nisu skupa on i ona.

Imali smo što smo htjeli,
Sad nas sto vjekova dijeli,
Ja na drugom licu tražim vjeru,
A srce bi samo u tvom smjeru.

Mjesečina kad zasvjetli,
Sve dok ne jave se pijetli,
Nek izađe, nek mi reče, neka se odluči,
Nek me slaže da mi dušu do smrti ne muči.

Mjesečina kad se slije
Zvijezde prospu do avlije,
Nek izađe ispred mene, sve u lice saspe
Nek me slaže prije nego moja ljubav zaspe!

Sva moja slabost se raspada na suncu,
K'o potrošeni talent,
Vizionar lud...
Pohlepan pred informacijama
Obožavan, isijavam prazninom!

I tebe, kako navesti
Da razmišljaš o meni,
Spodobi dovoljno širokoj,
Da primi boli za oboje!?

Bespomoćan sam među robotima,
Pomiriši me - zaudaram na strah!

Jel' ja to živim presiguran život?!
Pa se osjećam lociran...
Respektirajući osmjeh tvoj,
U vjerodostojnosti prijetnje...

Ja sam ko vrijeme, kvarljiva roba,
A ti imaš protuotrov razočarenju
- Sex!