Sewen

Porazio me osmjeh s lica
Postao sam tihi ubojica.
Postao sam sebi stran
Tvojom rukom odabran.

Al bolje loša sreća
Neg nepostojeća,
Bolje takva
Neg nikakva.

Ti ćeš opet sjediti u našem baru,
Da prkosiš jednom romantičaru,
Što te gleda iz suprotnog kuta
A ti nisi ni malo zabrinuta,
Što te gleda pa te klede
Kose sijede...

Di san sve lampa
Di san sve skita,
Pisat će štampa
O grada Splita.

Naslov nek metnu
"Osta san mali!"
Ako je sretnu
Ona mi fali.

Cilo san vrime
Luta i biža,
Njeno san ime
Sa duše križa.

Samo san tija
Uteć od bola,
Više uspija
Od Marka Pola.

Ća će mi sva putovanja
Ol mi nije svega dosta
Sve titule i sva zvanja
Na kraju san samac posta.

Bar ti je samnom lako
Mene više ne srećeš,
Možeš mi reći što hoćeš,
Ali nećeš...

Ja te razumijem dobro
Znam i što ćeš i gdje ćeš,
Možeš me zvati kad hoćeš
Ali nećeš...

Jedno o drugom previše znamo,
Ali svejedno ne opraštamo...

Sve dok ne prestane tući
Držat ću srce u šaci,
Osmjeh sa lica svući
Jer tuga i ja smo ortaci.

Ako ti dojde, ako se sitiš
Ako ti dojde da me vidiš
Blažena,
Još si mome srcu potriba.

Ako ti dojde u niko vrime
Ako ti dojde i nisi s njime
Blažena,
Još si mome srcu potriba.

Nisan te jube, iz srca mica
Nisan ga gleda, nisan ga tica,
Digod se pitan, oće li stat
Oćeš ga više moć pripoznat.

Svako more falit,
Lako se privarit,
Za vrimena i sritna i teška
Na te čeka o jubavi ješka.

Pod oblacima moja ljubav spi
Na mekanoj cvjetnoj livadi.
Ne mogu vam to niti opisat
Od radosti ne mogu ni disat.

Pod oblacima moja ljubav spi,
I mene san uz nju prevari,
Sad bi htio ovo da ostane
Ova sreća znam da pripada me.

Ne dam suncu da se makne
Da joj lice vidim jasnije.
Ni mjesecu da je takne
Neka danas dođe kasnije!

Uvijek smo se nalazili
Ispred vrtića.
Koja poanta
Od samoga starta.

Bila je to jednostavna
I naša priča.
Tko je pročita
Gdje li smo, pita.

A nema nas, bilo je davno,
I mladenački pali neslavno.

Prve ljubavi su rijetke u životu
Ali nose, perfektnu ljepotu.
Prva ljubav, začetnik je sna
Zato nam je svima potrebna.

Jer tko ne nauči na to
Bit će mu žao što nije probao.
Jer tko nije bio njen
Ne zna što znači biti zavoljen.

Opet mi sviraj, ko za bećara,
Nazdravi samnom, sjedi za stol.
Na srcu tuga, sve mi razara
Bez nje sam nitko, bez nje sam gol.

Opet mi sviraj, neka se bune
Samo me pjesma utješit zna,
Bez nje sav život, nestaje, trune
Po mene stižu, vremena zla.

Opet će bagremi cvjetati
Uz Dunav parovi šetati,
Opet će sve ko po starom bit
Samo ću ja sam za stolom pit.

Opet će dunje mirisati
Opet ću pjesme joj pisati
Samo ih ona, razumjeti zna
Njoj ih pošalji kad umrem ja.

Šta bi ti još moga reć,
Šta bi još trina i šta znan,
Jer odavno smo već
Zaboravili kakav je plan...

Sve se s razlogom desi
I onda kad nije sve bajno,
Ostat će samo versi
I sićanje za trajno...

Jesi jutros vridna bila,
Jesi vode mi donila,
Mrzle vode sa bunara,
Da popije majka stara.

Ti si svoje majke tica
Ti si majci jedinica,
Al se kući brzo vrati
Momci će se otimati.

Još si mlada da odletiš,
Još je rano da osjetiš
Kad se bol na srcu stiva
A ne budeš ništa kriva.

Mesečina, ko pokrivač moga osmeha
Odlazim a znam, da volet ću te doveka.
Nemojda me tražiš, jer me nećeš pronaći
Živi u svom svetu, ovde nisi domaći.

Ništa ti ne dugujem
Samoj sebi ja sam zla
Pusti me da tugujem
Duša ti ne pripada.

Ništa ti ne dugujem
Kad se srce nasmeši
Pusti me da tugujem
Nek me suza uteši
U životu i najbolji pogreši!

Mesečina, kao sena, tu ću zaleći
Sa usana tvoj šapat nesme pobeći
Preduboke reke, da ih možeš preć
Mostove smo davno porušili već.

Kupim te za bombonjeru,
Ko kartu u jednom smjeru,
Sa presjedanjem bez ručka
Jer si prema meni kučka.

Kupim te za buket ruža,
Uslugama sretnog muža
Izdajničkim pokajanjem
I sa puno manjim sranjem.

Mjenjaš svilu za sjeno
E pa varaš se ženo,
Al još ne znaš za to
Ja - bankrotirao.

Sad se jebi sa njim
Zlo me učini zlim,
Neka, meni ne znači
A ti kasnije plači.

Fali mi tvoje prisustvo
Fali mi to iskustvo,
Kad mi upadneš u riječ
I ne govoreć...

Fali mi puno tog,
Bez stanja ljubomornog,
Ne mogu u tvojoj blizini
Ostati smiren.
A kada pomislim na te'
Ginem.

Čemu se nadam, ne znam ni sam,
I zašto te tražim da se opravdam,
Kad u svakom blagosovu izgaram.

Čemu se nadam sa čašom vina,
Iz obje ruke, klizi sudbina,
Tebi ih nisam pružio,
Valjda sam to zaslužio.

Rekli smo, nema savjeta
Tako je priča počela.
A evo peta godina
Od našeg prvog dodira.

Ja sve o tebi dobro znam
Nekad se samo pretvaram,
Od samo jednog pogleda,
Ti znaš što tada mislim ja.

Bojim se, slomit ću se,
Odavno spreman sam na sve
Spreman reći, volim te.

Ako mi priđeš bliže
Ja preko svega prijeć ću,
Samo te zagrliti
I više te pustiti neću.

Imao sam razmirice s njom,
Ja sam prvi povisio ton,
Takav mi je bio ćaća
Takva mi je bila mater
Što ću, takav sam karakter.

Sve sam joj u lice sasuo,
Znam da sam je i povrijedio,
Na riječima brz ko starter,
Ja sam profi, ne amater
Takav-kakav, ali sam karakter.

Neću ništa iza leđa,
To me vrijeđa,
Direktan sam, to je mana
Bogom dana.
Ima možda jedna stvar
Normalan sam, a i zdrav,
Volim s leđa dok se budi
Jer to vole svi normalni ljudi!

Odlutam nekad bez ikakvog smisla
Dalje od mene - fragmenti sreće
Neka se sjeta u mene stisla
Aleja duga, golo drveće.

Odlutam nekad, pitam se tko sam
Oblačim prsluk,skrojen po mjeri
Da nisam sretan, posljednji doznam
I da sam ti sklon ko praznovjeri.

A ti si se otuđila od mene
Ne padaš na oči zamišljene,
Samo ja još imam ustrajnost i žar
Za našto za što potreban je par!

Ne pada mi napamet da plačem,
Samo sam se porezao mačem,
Htjela si me ubiti al' nisi,
Promašila moje srce ti si.

Ne pada mi na pamet da ginem,
Jedva čekam šavove da skinem,
Šta je život naspram dva, tri šava
Idem dalje, spašena je glava.

Ostat će mi površinska crta
Iz tvog takozvanog, rajskog vrta
Ako ti si ovo zvala raj,
Pakao mi dušo ne diraj.

Još mi obraz žari, plamti
Uhvati me inflagranti
Uhvatila me u hodu
To mi u genetskom kodu.

Prokockao sam tu šansu
Za tek sitnu sex romansu
Uhvatila me u hodu
Isprika ne drži vodu.

Isplanirah sve za nas
Došla je u krivi čas.

Ovo nije za ozbiljno
Više se ponovit neće.
Možeš reći da sam luđak
Da sam pravo muško smeće.
Opraštam ti sve uvrede
Opraštam ti sve i svašta
Daj oprosti i ti meni
Tko se kaje, pola mu se prašta!

Doklen sunce more dodiriva
U mome si termometru živa.

A ća bi se sa tebon napasa,
Bili bismo goli do pojasa.
Podivja bi za tebon do gležnja
Ka da su me pustili iz svežnja.

Doklen sunce more dodiriva
U mome si termometru živa.

Ti si magnet, a ja od željeza
Najrađe bi za tebe se veza,
Smantalo me ka u pubertetu
Ajde dušo da činimo štetu.

Doklen sunce more dodiriva
U mome si termometru živa.

Doklen sunce priko brda grate
Igramo se mi, mame i tate.

Ja nikad nisam pio kavicu u stanci,
U mojoj familiji, uglavnom su samci,
Žene se klone muških, a muškarci žena,
Dal' je zbog loših gena il' je higijena.

Izlazim noćas vani nabrijan i oštar
U glavi klik jer možda radio me poštar.
Barovi, restorani, naposljetku disco
Padam na prvu,a uopće nije sklisko.

Toliko boja u vremena malo,
Upijam sve to da nebi se znalo,
Ja nemam stida, ej manijaci
Baš mi je dobro i adio đaci.

Njena je slika u mom stanu
Ona na nultome meridijanu.
Računam ljetne i zimske sate
Kad bi je brže mogli da vrate.

Ne volim pisma ni telefone,
Preskačem mišlju vremenske zone.
Ako već mogu, radije biram
Kada je sanjam, ko da je diram.

Samo da znaš
Preplivat ću La Manche!

Kupujem kartu u jednom smjeru
Da vidim svoju Londonjeru,
Samo da budem blizu nje
Bez nje sam samo baksuz koji putuje!

Ovo vrijeme neobuzdano leti,
Svima je predodređeno umrijeti,
Da osjetim kad odredi se kraj,
Imam želju za još jedan pokušaj.

Da vratim se kao nekada
Gdje se vrte moja sjećanja
Jedna majka i dva djeteta
Put Kmana 41 a.

Pustite da se osvježim tim snom,
Dok se krećem teškim, sporim korakom,
Miran sam mada je iznova sve žbukano
Mjesto gdje je moje djetinjstvo nasukano.

Ja prepoznajem svaki kut,
Samo nikog neću čut,
Tako nikog ne mogu zanijekati
Al ću sjesti pa čekati.

Ona radi na kasi
Mesnica puna mesa
Ali izgleda strašno
Ko da je stjuardesa.

Lako izdaje račun
Prsti nježni i bijeli
Njena mesnica puna
Ko da upola dijeli

Za njom cesta miriše
Tip top make up, frizura,
Ja je gledam sa strane
To je perfektna cura.

Zapela mi za oko
A ja hrabrosti lišen
Dalje gledam sa strane
Za njom samo uzdišem.

Zbog nje sam dosta nabacio kila,
Al' letim kao da imam par krila,
U mojoj kući se uživa meso
Otkad te poznajem, o stjuardeso!

Tebi sam priznao
Što drugoj nisam,
Na sve sam pristao
Bijah izbrisan.
Al sve sam pustio
Nek voda spere
Ni riječ izustio
Jer imah vjere.

Tebi sam dao sve
Da budeš jaka
Što ti nedostaje
Vode il' zraka?
Evo ti dajem ja
Slobodno biraj
Još kad bi ostala
Dotakla smiraj

Jer lakše se buditi u paru,
Nije to solo za gitaru
Ljepše je biti u duetu
Nego sam hodati po svijetu.
I pjesme su bolje u dvoje
Za cijeli život to je!

Zvali smo je Houston
Ali ne po Whitney
Goga je visoka
Prema njoj svi sitni.
Koji ste kreteni
Kompleksaši mali,
Rekla bi nam ljuto
Vama metar fali.

Ima li problema
I ozonskih rupa
Dal' se mlječna staza
U pudingu kupa?
Bila bi crvena
Ka da ide cikle
Al' bi se svejedno
Obula u štikle.

A onda je stala rast
Bila ju je sresti čast.
U društvo smo tili Gogu
A ona nam dala nogu.

Goge šta se žestiš
Tad smo bili dica,
Ostani sa nama
Šta si pijavica.
Ti si cura i po'
I više od toga
Bilo bi nam lipo
Ti si naša Goga.

Lipja je o cvića cila
Pari da se izgubila,
Bit će me u gužvi bere
Slaja je o bajadere.

Odma san je s puta sinja
Za ništa je nebi minja
Zaletin se ma se ferman
Kraj nje druga muška neman.

Ajme ne, ajme ne
Ća to činiš o mene
Znan da nemam ni pineza
A on ima, ma te zeza
Znan da nisam s fakultetom
Al se dičin kvalitetom,
On će varat, on će pit
On ne more ka ja bit.

Zagrata san srcen cilin
Ka da se o sriće dilin,
Ma se uvik nadan ja
Nada pada poslidnja.

Oćemo se uvik 'vako volit
Pari mi se još smo ka i dica.
Tvoje riči neću moć pribolit,
Sićanja su tihe ubojice.

Oćemo se volit, ma i više
Prave riči za te uvik nać ću
Isto sunce, oblaci bez kiše,
Ja bez suza - sve od sebe dat ću.

Tamo di jesi, mirno je sve
I svitlo i tama, sve jedno je.
Tamo di jesi, čeka na mene
I doć će vrime, tebi da krenem.

Minusi, minusi
Već me bole sinusi,
Oči mi crvene
Došlo je do mene!

Zove me i banka
Oni svoje traže,
Ne da mi se vanka
Iz moje garaže.

Proda san i kuću
Zemlju još od prije,
Evo zdravlje stuć ću
Još im dosta nije.

Firma mi je mrtva
Ostali mi dužni
Ko je ode žrtva
E živote tužni...

Minusi, minusi
Već me bole sinusi,
Oči mi crvene
Došlo je do mene!

Sija zvizda nekog zodijaka,
Ja se puno bojin crnog mraka.

U čemu je kvaka,
Ka da neman zraka,
Velike mi oči,
Mračina me koči.

Bojin se ka dite,
Blide sjene prite,
Naskroz san se pripa,
Straj je ka i gripa.

Ruke mi se znoje,
Sve od crne boje,
Jer mrak ima zube
Tu se glave gube.

Tresen se ka šiba
A šta mi to triba,
Sa traumom di ću
Daj upali sviću.

Sija zvizda nekog zodijaka,
Ja se puno bojin crnog mraka.

On je stigao sa ljetom
Kaže, lutao je svijetom,
Kad je ispred mene stao
Srcem mi se poigrao.

Ja ko zaljubljena klinka
Al' sam prava Dalmatinka
On iz ravne Slavonije
Takvu ljubav sreo nije.

Ko u nijemom filmu sada
Volimo se dok noć pada,
Melodija sa klavira
Mjesto riječi srce dira.

Ljeto ide svome kraju
Ljubavi se rastavljaju,
Ova naša ima šanse
Sve su druge tek romanse.

Dalmatinka i jedan Slavonac
Moj će vitez postat moreplovac
Zlatno more, a ravnica plava
Dok kraj mene koja ljubav spava.

Kad se prve zrake sunca pojave
Ja te gledam ti se budiš kraj mene
Nebo je milostivo
Grešno je oprostivo
Sve će proći samo ljubav ostaje

Uvijek treba stati prije križanja
S tvoje strane ceste čekao sam ja
Nebi me primjetila
Drugi put se sjetila
Treći put je sudbina nas vezala

Netko gore vidi sve
U knjigu nas zapisuje
Netko gore dobro zna
Zbraja i oduzima
Njemu ću zahvaliti
A tebe vječno voljeti

Želim ti dobra sjećanja samo,
Želim ti jer se odavno znamo.
Želim ti ljubav minute svake,
Želim ti snove, bezvrižne, lake.

Želim ti Paris, Kairo, Berlin,
Tokio, New York, Rio ti želim.
Želim ti mjesta gdje bit ćeš svoja,
Želim ti sebe, ljubavi moja.

Želim ti još puno više,
Da su želje kapi kiše,
Da su želje sunca zrake,
I bijele oblake...

I da sam tebi ja,
Želja jedina!

Nekad me nerviraš
Gnjaviš me, umaraš,
Vrtiš me kao da sam ti marioneta.
Prečesto uspjevaš
Osmjeh da otiraš
Tvoja blizina nekad, užasno me smeta.

U stopu pratiš me,
Kad sumrak počinje
U ovom gradu sjene šapuću mi ime,
Satima zoveš sve
Znane i neznane
Ne birap mjesto, niti uru ni vrime.

Šta ću s tobom ja
A puno sam se zagrija...

Olabavi malo,
Ako ti je stalo,
Malo se oladi,
Doma cviće sadi.
Preplati se na Story
Večera ti gori,
I pegla na dasci
Stižu vatrogasci!

Igraju se oblaci ka dica
Ja ko starac, žena mi mladica.
Vrti glavom a čelo joj gori
Neće samnom niti da govori.

Sinoć sam se zagrija kod šanka
Natočija, malo sam pritanka.
Ko za inat kiša pala nije
Ni gromovi od svetog Ilije.

Padaj kišo tragove izbriši,
I dugove stare mi otpiši,
Padaj kišo dok ne padne mrak
I ja padam, al sam veseljak.

Godine prolaze
Tek sjećanje, ostaje.
Ako desi se da zaboravim ja,
Budi moj čuvar sjećanja.

One prve šetnje nek se vrate
Prvi poljupci neka se pozlate
Ako srce spontano zaplače
Priđi bliže i zagrli me jače.

Godine prevare,
Zaborav donose,
Ako desi se, budi jedina
Čuvar tih uspomena.

Jednom će se beside umirit
Past će sunce i misec proćirit
Okriće se kolo ka na mlinu
Na prozore navuć ćeš koltrinu.

U njidrima, dok je srce živo
Mene nemoj pogledati krivo,
Već san pita i ćaću i mater
Ne tiraj me, navika san na te.

Ja san doša da te prosin
A ti samo reci da
Za dar samo sebe nosin
Prazna mi je posteja.
Ja san doša da te vodin
Još ti mogu puno dat
Priko svita i da hodin
Moga bi te pripoznat.

Reka san ti da san tebe snija
Čeka bi te, stebon ostarija,
Okriće se kolo ka na mlinu
Sa ponistre razmakni koltrinu.

Sastali se godišnjaci
Zajedno smo bili đaci,
Sad smo ljudi koji shvaćaju.
Ponijeli smo stare slike
Još imaju sjaj, odlike,
Uspomene sve se vraćaju.

Baš je dobro da smo skupa
Srce kao bubanj lupa,
A prošlo je dosta vremena.
Popit ćemo, proslaviti,
Gdje smo stali, nastaviti,
Bit će ovo dobra godina.

Što je bilo, nikad biti neće,
Vrijeme ide, zemlja se okreće,
Neka djeca naša pamte
Vratit ćemo uz kamate
Sve
Novo doba za nas počinje.

Mangupi i mangupice
Još imaju isto lice
Sad smo ljudi koji shvaćaju.
Donijeli smo pisma stara
Čuvaju od zaborava
Uspomene sve se vraćaju.

Nekad živim, nekad životarim,
Put putujem, sve sporije starim,
Dok je dobrog društva meni
Sve zeleni, sve zeleni.

Sve od petka do nedjelje rane
Svi dođite koliko vas stane
Dok je dobrog društva meni
Dani su mi ispunjeni

Vikendaši, vikendaši
Nek se pjeva, nek se praši
Život ide, đavo nosi zlo
Ispijamo pune čaše
Dok pjevamo pjesme naše
Da je bolje nebi valjalo

Nisam ja
Sreću dobio na kocki, ruletu,
Nisam ja,
Tvoj volonter koji sanira štetu.

Između tebe, mene, šećeru
Razlike kobne su
Nekad to nebi ni primjetili
Granice pomičem
Daleko odmičem
Znaj, ovo je oproštaj.

Moj život treba tempo
Plesati želim sada
S tobom je pjesma svaka
Obična balada.

Moj život ima smisla
Zarađujem i plaćam
Moj EKG mi kaže
Ponovo se rađam.

Pala je kiša, sad okriće na buru,
Opet ćeš imat, ludilo frizuru,
Opet ću izać s tobom priko dana
Meni si lipa, kad si rasčupana.

Okriće jugo ma i vitar stat će,
Zbog tebe opet otkidam od plaće,
Kupit ćeš veštu, šminku boje mesa,
Da budeš sritna, lipo do nebesa.

Kako ti nije jasno
Uvik me koštaš masno,
A meni to ništa ne smeta,
Ne provest se, bilo bi šteta.

Ti me ignoriraš rađe,
Ka da ti svađat se slađe,
Sve to u tebi je gensko
Grintaš jer pravo si žensko!

Nekoliko puta
Ja sam isto pao,
Tražio sam sreću
Nisam odustao.

Sreća mi je glasna,
Nek me ljudi čuju,
Neka dobro paze
Kad se zaljubljuju.

Kad se zaljubiš,
Lud si i nespretan,
Oblacima letiš,
I nisi pametan.

Prelako odletiš,
Pa utege stavi,
Kemija je bitna
I razum u glavi.

Popija san jedno pivo
Za dva bi ti bilo krivo,
Stavila bi sve na vagu
Za tri bi me dala kvragu.

Popija san whisky s ledom
Popija bi dva za redom,
Podnija bi peti, šesti
Tu se ne dam lako smesti

Ako ti je pija ćaća
Ako piju mater, braća,
Umjeren sam dušo ja
Mira mi je stolitra.

Popija san čašu vina
Koja lipa maraština,
Kad je čisto nebi miša
I pijan bi pravo iša.

Ako ti je pija ćaća
Ako pije mater, braća
Ako pije familija
I ja bi se uklopija.

Ako pije cilo misto
Šta ti nebi pila isto
Ma ne bisni i ne priti
Aj se kucni samnom i ti.

Imao sam ljubav oko prsta,
Čovjek sam odabere, razvrsta.
I sad je prazno mjesto to,
K'o da prsten nikad nisam nosio!

I tebe sam okitio zlatom,
Mjesto mirom, zgotovismo ratom,
Samo su rovovi ostali
Jedna prošlost gdje smo slike spalili

I ništa više bitno nije,
To ne može više da se skrije...

Ja samo dušom otplaćujem dug
I sve se opet vrti u krug,
Opet sam grešan, ispadam smješan
Sam i neutješan.

Zaboli me
Tvoja slika svaka,
A svi tvrde
Ima djevojaka.

Ovo srce
Već je izabralo,
Kad je tebi
Svoju sliku dalo.

Zasviraj mi tamburašu
Onu divnu pjesmu našu
Kol'ko treba, ja ne štedim
Bez nje ništa i ne vrijedim.

Zaboli me
Sjećanje na dane
Sve prolazi
Ništa da ostane.

Srce slike
U albume slaže
Da oživi
Ništa ne pomaže.