Sewen

Ona ga čeka, jer reka je stić,
On uvik kasni, ma njen je tić,
Sve mu se prašta, ka prvi put,
Jer on sve jade, stira u kut.

Ona ga čeka, ručak se ladi,
Ona ga čeka, živi u nadi,
Prolazi sunce, svitlo se briše,
Osmjeh se topi, nima ga više...

Kiša lije cile noći,
Zasuzile majci oči,
Oko srca tugu vije
Da se nikad ne nasmije.
Ladni vitri, duge zime,
Njena tuga ima ime
Pod srcem je grize tama
Ostala je majka sama.