Sewen

Proklijalo zlatno sime,
Da se zemlja diči njime,
Iz kamena s kapljon vode.
Proklijalo pa miriše,
Svakim danom sve ga više,
Tebi rode, moj narode.

Zaveza se čovik s mistom
Brani ga je riči čistom,
Opiva ga po sto puta,
Ojkalica, rera, klapa,
Amen, čovik ruke sklapa,
I kad skita da ne luta.

Zagora je Dalmaciji mater,
A obala i otoci ćaća,
Dok nas dicu, ote slike prate,
Svak se od nas Dalmaciji vraća.