Proklijalo zlatno sime,
Da se zemlja diči njime,
Iz kamena s kapljon vode.
Proklijalo pa miriše,
Svakim danom sve ga više,
Tebi rode, moj narode.
Zaveza se čovik s mistom
Brani ga je riči čistom,
Opiva ga po sto puta,
Ojkalica, rera, klapa,
Amen, čovik ruke sklapa,
I kad skita da ne luta.
Zagora je Dalmaciji mater,
A obala i otoci ćaća,
Dok nas dicu, ote slike prate,
Svak se od nas Dalmaciji vraća.
Post je objavljen 22.06.2011. u 09:56 sati.