ČEDNOST
Ne prigovaram,
Nemoj me shvatiti krivo. Što lijepim pokidana sjećanja Usnama suhim. Ne prigovaram, Samo tražim nešto, Za što se po ove samačke dane, Još držati mogu. Ja plašljiv kao krivica, Tjeskoban kao dah, Namjenih ti sve svoje tragove, U labirintu sjena. Ja čeznutljivim pogledom, Upijam čednost tvoju I skrivam duboko, Podno srca meka.... .... Ne, ne prigovaram ti što tražiš sjene prošlih dana tamo gdje više nema sunca koje ih stvara Moja je čednost nestala tjeskoba je ubila čežnje je rastrgale Ko psi tragači nesvjesno našli smo neke nove snove Ne prigovaraš mi al usnama suhim tražiš izvor nepresušni i dalje Ne, nismo mi krivi što navukli smo tamu na naša srca a nismo tog svjesni bili Oprosti mi suzama ne lijepim prošle dane više ko što sam nekad to znala Ne ljuti se i sama ostajem sama Lutamo sjećajima trežeći tragove sreće u nama a sreća je davno nestala Bojim se jube što nam je činiti sada... .... Nismo li trubaduri sudbine, Sažaljevamo se u koraku.... Al' život ide, Prekretnice su ljepljive, Možda nam se spoje puti, Opet.... |
| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||