Sewen

Nekad sam cijenio Bregovića,
Dok ne spoznah da je tat.
Rastopio se poput Snjegovića,
Al' čovjek zna svoj zanat.

Ipak, novac je u svemu glavni,
Ja prodat ću ime i zvanje.
I nevažni - bit će slavni,
Makar ples im je obično igranje.

Padaju mi na um psovke,
U naletu bjesnoće se hladim.
Bregović je poput muholovke,
Pita li se - što radim?!

Eto ti Gorane Balkan i trubači.
Dugme, al' crno sad nosi.
Zamisli se pa onda zaplači,
Zapitaj se, tko si!