Nekad sam cijenio Bregovića,
Dok ne spoznah da je tat.
Rastopio se poput Snjegovića,
Al' čovjek zna svoj zanat.
Ipak, novac je u svemu glavni,
Ja prodat ću ime i zvanje.
I nevažni - bit će slavni,
Makar ples im je obično igranje.
Padaju mi na um psovke,
U naletu bjesnoće se hladim.
Bregović je poput muholovke,
Pita li se - što radim?!
Eto ti Gorane Balkan i trubači.
Dugme, al' crno sad nosi.
Zamisli se pa onda zaplači,
Zapitaj se, tko si!
Post je objavljen 21.03.2010. u 00:01 sati.