Sewen

Ne mogu više posložiti vlastite misli.
Bezakonje mi potajno uživanje sklada.
Ja i moje - ja, na suncu smo kisli,
I nisam siguran tko zapravo samnom vlada.

Ja kao pjesčana dina, vjetar me slaže,
Ja kao kapljica vode, rijeka me vodi,
Ja kao razborit čovjek, to pamet nalaže,
A ništa mi ne prija, ništa mi ne godi.

Dal' ima tog vjetra, da me na čas smiri,
Dal' ima te vode, da spere svu masnoću,
I čovjeka da me sasluša, s ljudima pomiri,
Ili sam osuđen na tjeskobu i samoću!