UMRLOM GARDISTI
Nema te više prijatelju moj,
Zlo je ušlo u naše bajke, Ja vise nemam snage za boj, Prate me suze tvoje majke... Nije ti više hladno, to znam, Davno si navikao na sve, I nikad više nećeš biti sam, Al' tebi baš svejedno je. Ja plačem kao i svi, Kad izgube tračak hrabrosti, Jer znam da nikada, Nećeš se vratiti... Drugi će pod tvojim nebom, Da se igra i skače, Zbog tog ti najveca hvala, Zbog tog te volim jos jače. Sretna su djeca sva... Sretnija nego smo bili mi, I pita me tvoja kćerkica... A kako jos sve objasniti?.. Rekao sam da ne pita, Tata će da je čeka, Negdje dalje od Splita, Zemlja ti laka i meka... |
| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |