Sewen

Moja utroba je rastrgana među bijesnim psima,
Al' ja sam iznad tog tijela,
Ja sam visoko gore.

I ne osjećam više bol ni strahove,
Ne pravim omamljene grimase.
Ja sam visoko gore.

Nerazumjevanju sam sklon,
Pa kako onda pronaći razriješenje i oprost,
Kako ispraviti krivulju vjetra po vratu,
Mjestimično ukočen, pothlađen....

A potreban mi je čovjek, ne sluga,
Da ljudujemo bez opaski i bez srama,
Te novim "spasonosnim zapovijedima potaknuti"
Bdijemo visoko gore....