Sewen

Lovorikama okitite prokletnike,
Ta njihove ruke ne krvare.
Njihova su lica bez straha,
Njihove su misli moćne.

Spjevajte im himnu herojsku,
Nadglasanu nemasnom krvlju,
Prečistu, stopama vrelog pjeska,
Naklonjenu, suncem u leđima.

I svugdje, samo dim vjetri,
I svugdje, magla se koti,
I svugdje, pauči se rosa,
I svugdje, svijet pogled sklanja.

Ponekad bih opet poželio zvijezde,
Da se crno na bijelo vidi,
Drvored ljudi punih saznanja,
Plačući svom kraju idu.