Sewen

Izgubljen negdje, na pola puta sam stao,
Šutnja oko mene, tuđe uspomene.
Sklopio sam oči i zaplakao,
Nemam kom', ovo nije moj dom.

Gdje sam to živio i s kim se družio?!
Tko mi je ruku nesporazuma pružio?!
Svi su ostali, a ja sam produžio...

Čiji to udišem zrak, čiju zemlju gazim?
Da li treba i ovdje da pazim?
Da mi uzalud ne propadne dan...
Budim se - pa to je tek običan san..?