Sewen

Nikad me nisu voljele rijeke,
Drugim su pravcem zeljele teci,
Uvijek su bile daleke,
Nisu mi nista htjele reci.
A ja sam cekao...
I obalom se setao,
I losu naviku stekao,
Sam sam sebi smetao...

Uvijek me uzbudi taj mukli sum,
Al' cekam i nadam se...
Mjesec mi nocas postade kum,
I pratnja - sve zvjezdice.
Ja zakleo sam se,
Za sve moje godine,
Al' prazni su snovi,
Rijeka i dalje plovi...

Nikad me nisu voljele bujice te,
One su svoje tjerale.
I danas znam, da sve isto je.
Zlo donose, zlo odnose.
A ja sam cekao...
I obalom se setao,
I losu naviku stekao,
Sam sam sebi smetao...

Gorak sam zivot zivio tada,
Svi moji planovi u rijeku su pali,
Al' nista se nije promjenilo sada.
Drugima moje "ime" su dali...
I ljudi i rijeke,
Bujica ludih strasti,
Koga li sreca ceka?
Tko ce da se casti?

Ja sigurno ne,
Mene rijeke ne vole...