Sewen

Barbara, sjecas li se onog jutra,
Na prozoru ciklame,
U njedrima zariven noz,
A u ustima gorcina...
Barbara, bila si tako lijepa,
Svima daleka, a meni blizu,
Svima nepozeljan gost,
A ja sam te volio.

Barbara, ostavila si traga u zivotu,
Ne mogu da oprostim...
Ne mogu da oprostim sebi,
Sto nisam zelio onda.
Barbara, mozda si daleko,
A mozda i ne postojis,
Ali ja vidim ono plaho lice,
I prekrivenu kosu maramom bijelom.

Barbara, ponesi iskru zivota,
Ako dodjes, posjeti me,
Da te jos jednom vidim,
Da ti pozelim sretan put.
Barbara, sjetit ces se onog jutra,
Na prozoru ciklame,
U njedrima zariven noz,
A u ustima gorcina...