Sewen

U sobi tvoj bakreni ten,
Proljetnom kišom natopljen,
A ispod oka duboke brazde boli.
U polumraku soba te guši,
Čini se mila, tvoj svijet se ruši,
Bez ijedne nade, al' ipak moli...

Shvatio ja sam, sad to me tišti,
Shvatio ja sam da mi smo isti.
Nemoj da plačes, dobro je sve,
U polumraku, soba kad guta,
Jedan ce čovijek doći sa puta,
I reći koliko on voli te.

Pred tobom klečim najdraze lice,
Opet su predamnom sve drage skice,
I ja i Ti,
I majka
I sin.

Zora je rana, odlazi mrak,
Svu noc si bdjela, nek' san ti je lak,
Ja cu sad majko nad tobom bdijeti.
Spavaj sad dušo i sanjaj mila,
Dosta si za me' ti učinila,
Doslo je vrijeme da sin se sjeti...

Pred tobom klečim najdraze lice,
Opet su predamnom sve drage skice,
I ja i Ti,
I majka
I sin.