Sewen

Vjetar je donio ovu noć poslije kiše,
Na moj ispaćeni razum,
A ja sam čekao pogled iz daljine.

Otpustio sam kočnice bez sna,
Da me čednost čistine odveze,
Tamo gdje srce ispit polaže.

Večeras sam posebno sjetan...
Možda je to vjetar ovaj što prijeti,
I jedva čeka da mi se osveti.
Jos jučer, bio sam sretan,
A što ce sutra da bude,
Ako me probude.

Mene je život prasinom posuo,
Sad jasno vidim i osjećam tu bol,
Dok cekam jutro, dok lebdim.

A kočnice su zablokirale pri kraju,
I nisam otvorio dusu do dna,
Proklet sam ja, al' ne do kraja...