samo tako...

... mojoj bivšoj prijateljici,dobroj prijateljici.

Stajala sam na raskršću ceste,misli su mi bile u kaosu,noga otkazivala poslušnost,bol se širila cijelim tijelom. U jednom trenutku ugledala sam ju kako kao vesela gazela silazi niz bezbroj stepenica. Stepenica koje su trenutno moj najveći neprijatelj. Ne ...nisam je prepoznala jer me vid baš tako dobro ne služi. Ne...nisam shvatila tko je ni dok je stala pred mene jer je glava u rasulu. Tek kada je izgovorila moje ime i kada su nam se oči srele shvatila sam.
Lijepa,puno ljepša i mlađa nego je se sjećam. I dalje pozitivna,vedra.....
Razgovor je tekao pristojno,ugodno. Bez spominjanja zašto jesam ili nisam....
Maleni se pojavio presretan što je vidi...oduvijek mu je bila dobar sugovornik i mogli su satima prićati.
Ono što nas je oduševilo je njezino iskreno,od srca oduševljenje našim planovima. Zaključili smo da se nitko nije tako ugodno iznenadio i bio tako sretan osim nas samih.
Otišla je s riječima "nemojte upropastiti to što sad imate nakon svega što ste prošli jer ljubav je najvažnija "

Draga moja...isprika koja nije face to face za mene nema smisla. Ali...nadam se da znaš koliko si mi značila kao prijateljica i da sam svjesna svojih grešaka. Osoba koja je trebala napraviti prvi korak i dalje krivi mene ( ali poznato je da sam za sve kriva) . Možda jednom popijemo kavu pa se i ispričamo.
Ovim postom ti želim reči da si mi jučer uljepšala dan....malo je dobrih ljudi,ti to znaš.