18

subota

travanj

2020

Pomalo...

...onako usporeno , ko neki umorni starac dani klize.
Svaki ima svoj dobar i loš trenutak ali svi završavaju isto.
Buđenja....druga prića.
Danas sam napokon čula i ptičice , uživala u njihovom pjevu , miru koji vani vlada.

U isčekivanju trenutaka gdje će me zaboliti trbuh od smijeha i vilica od pričanja sjećam se kako nam puno toga nije bilo dostatno....uvijek smo željeli još.



Kada padneš na dno , pogledaš prema gore. Tada ti Bog pruži ruku i podigne te.
Mantra koju ponavljam svakog dana,zahvalna što sam se probudila.

Bili sivi ili šareni to su moji dani i ja ih volim :)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.