samo tako...

...me,ti to radiš najbolje !!



Ploveći na tom svom oblaku sreće susretala sam se sa bezbroj ljudi,bezbroj sudbina,bezbroj suza i osmijeha. Neki susreti su ostavili trag,neki gorak okus a nekih se i ne sjećam. Istrenirala sam moždane vijuge da pamtim samo lijepe trenutke a one nelijepe brišem gumicom.
Naučila sam da svatko u sebi nosi određenu količinu boli. Netko tu bol pretoči u gorčinu,netko je nosi sa smiješkom. Zbog toga sam prestala suditi ljude " na prvu".
Ono što me je to moje putovanje naučilo je i da ljudi lažu. Jako,jaaaako puno. I sama sam bila takva i nanosila bol svojim ponašanjem. Ispričala sam se ljudima do kojih sam mogla doći. Nikada više ne želim izreći niti najmanju laž ma koliko istina bila okrutna.
U tom svojem nastajanju,novom početku pokušala sam osobama do kojih mi je stalo pokazati koliko je bitno biti iskren i svoj. Koliko je bitno ljubavlju obasipati voljenu osobu jer joj neće biti data mogućnost da se dovede u situaciju da laže. Pokušala sam primjerom pokazati kako je lakše živjeti ne skrivaju i ne lažući. Ja sam se preporodila,našla davno izgubljeni mir.
Na moju žalost ili sreću(biram ovo drugo) život se uvijek potrudi da sve skriveno ispliva na površinu. Riječi, pogledi,osjećaji.....poruke, pozivi....baš sve. Neka da bih dramila,krokodilske suze lila,mrzila. Danas,danas sam potpuno mirna. Sa smiješkom prihvaćam takve situacije. Prvo što mi padne na pamet je " kako li je tebi teško živjeti sa svim tim lažima" i nastavim dalje,sa žaljenjem gledati tu osobu . Potpuno mirna....meni je moj mir najvažniji.



Smatram se sretnom,prihvatila sam sama sebe i volim se. Laži kojima sam okružena me ne lome nego jačaju. Slomit će se onaj koji u njima živi. A ja ću biti tu da ga dignem . Ili možda ne.....