25

nedjelja

studeni

2018

Njihov dan....

...iako bi svaki dan, sat, sekunda trebala biti posvečena tim ženama. Ženama koje trpe nasilje. Fizičko ili psihičko. Ženama koje, bez obzira na obrazovanje, nose križ teži od planine.
Danas je međunarodni dan nenasilja nad ženama. I koliko god se pisalo i govorilo uvijek je premalo. Trebamo biti glasniji i bučniji, svaki dan. Trebamo tim ženama pokazati da smo tu za njih, uvijek. Da trebaju skupiti snagu i hrabrost i krenuti dalje a mi ćemo ih dočekati raširenih ruku. Na žalost, još uvijek mi drhte ruke i mutan mi je vid od suza dok pišem o ovoj temi a prošlo je šest godina. Ali pisat ću sve dok se ruka ne smiri i oči razbistre. Jer tu leži moja snaga.
Vi, mile moje, kraljice koje ovo čitate..... Nemojte nikada odustati. Sanjajte i živite svoje snove.
Ja sam bila ne fizički nego psihički maltretirana godinama. Na početku sam to smatrala velikom ljubavlju, onda zabrinutošću a tek poslije puno, puno godina sam shvatila da je psihopat. I kada sam nešto pokušala smatrali su me luđakinjom jer.... Divan muškarac, brižan otac, nova kuća, auto. Ljetovanja, zimovanja a meni ne paše. E da.....kao majka sam željela zaštititi svoju djecu pa sam puno puta spavala u hodniku, na hladnim pločicama jer sam bila "neposlušna". Svađa nije dolazila u obzir da djeca ne čuju ili ne vide. O buđenju po noći i držanju budnom pa takva na posao neću ni pričati. Ili trenutak kada se ustanem i u kupaoni nađem u kadi punoj vode svoju odjeću i obuču za posao pa nemam u čemu izač.
Milion stvari bi se moglo nabrojati ali kap koja je prelila čašu je njegov pokušaj da me ubije nožem. Tu sve staje. Ili počinje.
Tada sam tek shvatila koliko sam sama, koliko nemam prijatelja i da je država i ine udruge najveći neprijatelj takvim ženama. Ostala sam sama, bez posla, stana, psihički potpuno slomljena. Prestala sam postojati. Ali.... SAMO NA TREN!!!!
Digla sam se iz pepela, posula pepelom i uzela svoj život u svoje ruke. Izvana sam tigrica - grebem, grizem, borim se. Iznutra potpuno slomljena i bojim se svoje sjene. Ali ne odustajem!!!!!!!
Živa sam, relativno zdrava, radim. Dječica su super. Novi prijatelji u životu koje sam sama izabrala.
Živim neki novi život u našem postanarskom stančiću. Ljubav mog života, moj Princ iz bajke je pored mene. I trudi se koliko god zna da me sastavi. Čuva me i pazi na svoj način. I pokazuje mi da postoje muškarci koji znaju voljeti ženu sa svim njezinim manama i bubama.
Hrabrice moje.... Ne odustajte od života. Borite se za ono što nam je Bogom dano. Prinčevi postoje kao i sretni završeci. Vjerujte u sebe i svoju unutarnju ljepotu. Volite se na najjače!!!!


Ovako me je danas iznenadio. Nekome sitnica, meni cijeli svijet.
Zapamtite..... Sve vi zaslužujete to i puno, puno više.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.